unibook3

Prijava

Top 10 autora

matrixdc: 750 članaka
Karlo_Sostaric: 519 članaka
chagall: 513 članaka
artemida: 499 članaka
borivoj: 376 članaka
ShadowOfSoul: 374 članaka
Boba: 360 članaka
neja58: 300 članaka
PiPi: 256 članaka
silvinka: 234 članaka

Partneri








 

Sponzorirani članak

Želite li objaviti sponzorirani članak u kojem ćete predstaviti svoju tvrtku, reklamirati svoj proizvod, uslugu i sl. - uz dogovornu naknadu - kontaktirajte nas!

Tko je online

Gostiju online: 12
Korisnika online: 3
O knjizi "Trgovina na korzu" Olega Sagnera – pred tiskanjem Ispis E-mail
Ocjena: / 1
LošeOdlično 
Ivica Smolec   
Srijeda, 09 Rujan 2009
Ovih dana u tisak ide druga knjiga poezije pokojnog Olega Sagnera (1964.-1996.), sina Carmen i glumca Martina Sagnera.




Ovih dana u tisak ide druga knjiga poezije pokojnog Olega Sagnera (1964.-1996.), sina Carmen i glumca Martina Sagnera. Naslov knjige je "Trgovina na korzu". Umro je u trideset drugoj godini života, nakon duge i teške bolesti koja ga je shrvala kad je završio drugu godinu studija. Ipak je prije toga stigao i glumiti u jednom filmu, "Vlakom prema jugu" Petra Krelje.
Kad ga je bolest bacila u krevet, počeo je pisati pjesme. Neke od njih su objavljene u časopisu "Oko".
I ova knjiga njegove poezije, kao i prva ("Sad kad su djevojke najljepše") objavljuje se u nakladi "Sparka". Financira ju Olegova majka, gospođa Carmen.
Knjigu je uredila i pripremila za tisak moja druga polovica Sonja Smolec a ja sam ju lektorirao.
Ostali tehnički detalji: http://www.spark-vg.info/izdavacka.html.
 
 
 
Pogovor
 
Ovo je druga zbirka pjesama prerano preminulog Olega, koji je rođen da bi bio pjesnik i koji je umro kao pjesnik. Njegove pjesme izviru na svjetlo dana zahvaljujući trudu njegove majke Carmen, koja je, uz svesrdnu pomoć prijateljice Đurđe Haberle, uložila veoma mnogo truda da sa sačuvanih papirića na koje je Oleg pisao prepiše i ove pjesme i kratke priče. Kako je Đurđa i sama pjesnik i vrlo senzibilna duša, znala je koliku poetsku vrijednost ima pred sobom. Zahvaljujući njoj i ove su pjesme, naknadno otkrivene među ostalim Olegovim papirima, objedinjene u knjigu koju upravo držite u rukama.
Nije to bio ni malen ni lak posao. Vrlo često bilo je teško pročitati riječi koje su napisane rukom koja je jedva držala olovku, riječi koje su pokušale slijediti Olegove misli rastrgane bolovina, misli obojene bezličnošću bolničkih soba i natopljene onim oporim i slatkastim mirisom umiranja, koji podsjeća na miris krvi. Te iste riječe gradile su njegov privatni svijet satkan od boja i oblika, samo njemu znanih. Slika koje govore o umiranju, riječima koje pokušavaju to prihvatiti, i onog vriska Olega – čovjeka koji vidi svoju sjenu, koji čuje svoj glas, gleda i vidi oko sebe svijet očima pažljivog promatrača, onim očima kakve može imati samo pjesnik i čovjek koji, iako umire, pokušava sve što vidi, čuje i osjeti, duboko upiti u svaku poru svog postojanja.
Sve vrijeme svjestan svog odlaska ("Kamo ideš?", str. 40), sve vrijeme željan života ("Ljubomora", str. 7) i ljubavi ("Sunce", str. 20), on može jedino pisati, ali riječi često nisu dovoljne za njegovo bogatstvo emocija i apstraktnih misli ("Sputan", str. 26).
Sigurna sam da će mnogi, kad pročitaju ovu knjigu, jednako kao što sam i ja sama, bez srama obrisati suzu.
 
Sonja Smolec, urednica
 
 
Djevojke
 
Izvijenih haljina,
izgubljene u vjetru,
ustreptale
u dodiru s nevinim svijetom,
otvorene
igri s danom,
udivljene
tisućama sunčanih svijeća
što prolijeću
njihovim proljećima,
radosnih očiju
i rascvjetalih dlanova,
od zagrljaja ove pjesme
slobodne ostaju.
 
 
 
Strah od života
 
Ova je pjesma nastala
jednom, u gužvama mnogih ljudi,
ova je pjesma nastala
jednom kad slova htjedoše biti mala,
ova je pjesma nastala
kad su zrake sunca
uplašile moje srce,
kad sam htio nestati u kapima kiše.
A slova su porasla
i rodila kulu razorenog ponosa
u koju nitko ne treba gledati
i kroz koju proviruje
            duh moj među ljude.
 
 
Da i ne
 
Da i ne.
             Oleg,
prijatelji zovu u šetnju,
puno je prijatelja,
izviru iz zidova.
Da i ne.
            Oleg,
jesi li tako siguran
u svjetla?
            Bože,
            tako su jarka
            a papir tako bijel!
Da i ne.
            Oleg,
trebaš li pomoć,
možeš li se sjetiti,
gdje si ostavio svoje srce?
Da i ne.
            Oleg,
            voliš li me,
            voliš li me?
 
 
Odmor
 
Na pola stepeništa je stepenica
na kojoj sjedim,
i nema nijedne druge
slične toj.
Jer nema vrha,
nema ni dna.
Zato je moje odmorište
uvijek stepenica ta.
Pogledalo: 246
Komentari (0)add comment

Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.

busy
 
« Prethodna   Sljedeća »