Otišla bih... zamijenila život za život...ne bih više živjela ovaj koji živim, već neki drugi. Bez znanja sam, bez spoznaja. Pod mladim suncem u rana jutra vjetar vrti zaostala zrnca prašine i razotkriva najintimnije misli. Uvijek se vežem za nešto. Za sliku na zidu…cvijet u vazi... pjesmu s radija…za sjećanje. Na glatkoj stijeni zabrinutog čela spavaju rojevi misli i zbog jednostavne kompliciranosti ne odlijeću dalje. Ugnijezdile su se tu. Otišla bih...zamijenila život za neki drugi život. Ostala sam u jednostavnosti tvojih riječi, kratkih minuta, u zavjetrini tvog srca. Nenaviknuta na takav stil, medene riječi, zadrhtim svaki put kad me posjetiš u snovima. Zaboravim, rasplamsava li se moja iskra ponovo od nove vatre u starom snu? Zbog toga, otišla bih... zamijenila život za život. Nestala bih i utopila se u dubinama tvojih najslađih riječi i najdubljih emocija.

Komentari (0)

RSS feed Comments

Ime

Email

Komentar

manji | veći

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar