Naslovnica 
Književnost Recenzije Osjeti da postojiš (Boba Grljušić: "Dodiri")
Književnost Recenzije Osjeti da postojiš (Boba Grljušić: "Dodiri") | Osjeti da postojiš (Boba Grljušić: "Dodiri") |
|
|
| Nevenka Pupek | |||||
| Četvrtak, 13 Kolovoz 2009 | |||||
|
Prije desetak dana kupila sam jednu zbirku poezije. Otada je nosim je u torbi sa sobom posvuda. Pročitam po koju pjesmu kada god imam vremena, neke i po više puta. Uvijek ću sjećati ovog kolovoza kao mješavine sparnih dana, praznog grada i okrepljujućih stihova. Kao što i mnoga davna ljeta pamtim kao mješavinu onog što se doista dogodilo i knjiga koje sam pročitala.
Zbirka me ponukala me da napišem osvrt kao ljubitelj poezije, kao predani konzument i konačno - kao pjesnik. Nisam kompetentna što se tiče teorije književnosti pa ću pisati o čistom doživljaju.
Radi se o zbirci „Dodiri“ Bobe Grljušić, naše Bobe.
Što me tako privlači u Bobinoj poeziji?
Prije svega tišina, samoća i iščekivanje…Ti trenuci tako neprimjereni današnjem dobu, gotovo nepristojni. Kod Bobe su oni prave male svečanosti, akvareli s puno plavog, meditacije…
„Uporna je tišina
negdje te previše ima
ja
samujem
iščekujem
ljubav…“
(Plima)
„…ima bit' da je bolje
da sve prešutim
da slutim samo
slutim i slutim.“
(Ima bit')
„…ne činim ništa da se pomaknem
kao da me nije briga
što dan prolazi
što se vuče u sumrak“
(Nenaslovljeno)
Boba hrabro preispituje svoju šutnju i svoje slabosti. Nema tu očaja niti pesimizma, uvijek se nazire volja za životom, radost, crveno...
„Živim tek onda kad šutim
ja dišem
ja žudim
ja patim
i jačam kad shvatim
koliko sam slaba
i silno se ljutim“
(Oblik života)
„…ponekad me vlastita dubina ljuti
o njoj šutim
svejedno, tako je svejedno
sve dok oko moje negdje
vidi crveno i radost sluti
(Kao sestri)
Boba živi ljubav. Slavi ljubav na sve načine.
Ponekad se izgubi u traženju:
„…znam da je ima
slijepe su ulice
ne snalazim se
tumaram satima…“
(Plima)
Ponekad prkosi:
„…Bit ću dobro danima
iz prkosa
tebi,
njima
svima!“
(Ne pitaj)
„Otkad te ne želim
otkad te ne dijelim
s onima koji te uzimahu
bez pitanja
bez kajanja
jaka sam
a ti slab“
(Ozdravljenje)
Boji se:
„strah me je
osjećaš to i odlaziš
ne dotičeš me
samo me udišeš…“
(Samo sam zraka)
No, ljubav je ono što je poji, ozdravlja. Ljubav je čudotvorna: hladna, prozirna i sjajna.
„…pa ti govorim
opet te volim
pa sam sada kao kad se žedna
napijem
i gasna žeđu zaboravim“
(Potreba)
„…tvoja će blizina
kao moć gorskih kristala
odagnat mi umor iz tijela
kap da od jutra nisam ni bila
kao da sam dan snatrila.“
(Nenaslovljeno)
Konačno, ljubav je ono što je pokreće:
„Mojim tijelom bestjelesno
prolaziš bez lica i obrisa
jednostavno nestaneš
istodobno
neki duboki dio mene
pokrećeš.“
(Moć)
„Zarobi mi ruku
snagom volje
me potakni
i pokreni“
(Djelić srpnja)
U više pjesma Boba dijeli s nama ono stanje kada osjećamo da ćemo se raspasti, raspuknuti (Vrtlog, Nelagoda, Da ne prasnem tugom, Ti i ja, Uvijek, Poput rijeke,…). Mogu dočarati, proživjeti i preživjeti sve te pjesme, a osjećati se sigurno između stihova.
Boba je ponekad sva u snovima, a često jednostavno uživa u običnom predvečerju.
„…dugo sanjam
dugo do buđenja
jedini su stvarni otisci nemira na jastuku“
(Nemir na jastuku)
„…tek poneka sitnica srce mi zagolica
i poteku neki maleni potoci
smijem se tiho
i ništa mi baš ne fali“.
(Nenaslovljeno)
Posebno bih izdvojila dvije pjesme...
Pjesma koju ja osobno doživljavam kao biografiju autorice:
Malo drukčija
Pokrij me snagom svojom
pa neka moja slabost bude privid
za oko svijeta
svojom ljepotom po meni se rasplini
pa neka mi moja nesavršenost
manje smeta
svojom me mirnoćom ogrni
pa da spokojno hodam cestama
među ljudima
da me njihova oholost ne dira
da budem iznad svega
ista
samo sigurnija
i malo, malo drukčija.
Pjesma koju ću čitati uvijek kad će mi trebati malo svjetla i podijeliti je s onima koji će ga trebati također:
***
Sama dotakni svoje lice
kao da netko
koga želiš dotiče
veseli se jer imaš sebe
osjeti da postojiš
podigni pogled pobjednice
da ne bude kao jučer
danas pođi
svijetlom stranom ulice
Nisam nravno ovdje spomenula sve pjesme. Recimo, meni dragu pjesmu „Prašina“ u kojoj Boba čuva svoje uspomene…, pjesmu „Školjka“ - sasvim bijelu.
Na kraju, zbirka „Dodiri“ za mene ima podnaslov „Osjeti da postojiš“. Boba slavi život, jednostavni svakodnevni život, uživa u trenucima. Poklanja nam pjesme od vode, pijeska, kamena, bijele i plave...začinjene solju, snovima i radošću.
Pogledalo: 833 Komentari (4)
Boba Grljušić
said:
|
|||||
RSS feed Comments| Nakon dugo vremena povirih tražeći novu sliku ili stih i usput opet iščitah tvoju "recenziju " mojih "DODIRA " i znaš bi mi lijepo oko srca jer si mi pokazala mene iz nekog drugog kuta kako se obično ne vidim i znaš - |
Darko
said:
..ne zalazim u "Recenzije" i tek sad vidim ovaj osvrt,pridružujem se fanovima Bobine poezije, a iz spomenute zbirke meni je posebnu pažnju privukla pjesma "Hoćeš li", ne zapostavljajući ostale naravno..  |
Napišite komentar
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|