Naslovnica 
Književnost TETA MIMI
Književnost TETA MIMI | TETA MIMI |
|
|
| stara_neman | |
| Petak, 03 Rujan 2010 | |
|
Jednog ljeta u vrijeme vikenda kada se sa Zabiokovlja stuštila hrpa ljudi kako bi iskoristila blagodati mora, s terase vidim Mog čovjeka kako se ljubi i grli s jednom ženom u godinama. Nađe me pogledom i maše rukom da siđem.
„Ovo ti je naša teta Mimi!“
Ona se kao rodica Moga čovjeka spominjala u kući i eto ukazala se prilika da ju upoznam. Kao komad stijene od Biokova odvaljena, teta Mimi je bila vesela, srdačna i glasna žena.
„Nemoj bidna moja – ovo teta. Ja sam za tebe Mimi!“
Nije bilo s njom dosadno, ako se uzme u obzir da kao povremeni uživatelj plaže i mora uskoro ide kući i odlazi iz moga života.
„Kada partite za Zagreb?“
Kažem.
I došao je dan našeg odlaska. Samo što nismo krenuli evo nje.
„Ovo sam samo za tebe napravila!“i dade mi kutiju od nekih nekada kupljenih cipela.
Otvorim i blažena Mimi. Puna kutija rafiojla, mog najdražeg kolača. Bila sam kupljena.
Prošla je koja godina i zove:
„Moram do dotura u Zagreb na 2-3 dana. Mogu li kod vas prespavati?“
„Ma nema problema!“
Morali smo se reorganizirati što se tiče spavanja. Odlučeno je da Sunce mamino spava s tatom, Ona i ja ćemo se ta 2-3 dana tiskati na jednom krevetu u sobi gdje je inače naš muški potomak, a Njezinu sobu smo ostavili za tetu Mimi.
Stigla ona, ali stigao i pršut, maslinovo ulje, sir u ulju, a i rafiojli. Divota od žene.
Slijedeći dan sam skuhala kelj i faširance. Ručamo mi, jede ona kelj, kelj jede nju:
„Znaš li ti kako se rade škampi na buzaru?“
„Pa…tako!“ da joj dam šansu da me poduči.
„Nekako baš nisi sigurna.“
„Ma…“
„Sutra ti kupi škampe, a ja ću te naučiti kako se to najbolje radi!“
Moj čovjek da mig očima i evo mene sutra na ribarnici. Našla sam tri vrste škampa – najjefiniji i služe samo da se ozljede usne i prsti, pristojno skupi i pristojno nešto veći i škampi kojih u kili ima najviše 4 komada, ali nepristojno skupi. A nas je 5.
Stavim na stol one srednje.
„Pa ča je ovo?“
„Škampi!“
„Mora bit iz nekih nerazvijenih zemalja.“
„A di ti je maslinovo ulje?“
„Nemam ga, ali ti si donijela.“
„Ma to je za dotura!“
Skočim u obližnji dućan i kupim maslinovo ulje u bočici 2-3 decilitra.
„Ča nije bilo manje pakovanje?“
Onda je 2 dana išla doturu.
„Lipi moj, jesi li se zaželio drobčića?“ pita Moga čovjeka.
„Haaaa…..teta Mimi!!!!“
Zahvaljujući jednom dobrom mesaru nabavila sam janjeće iznutrice i u srijedu smo jeli smo drobčić (nešto slično filekama).
„Za nedjelju ću vas iznenaditi harambašićima, pa nabavi listove vinove loze, oko kile prušuta…“
„Pa ti si donijela pršut, što da ga čuvamo?“
„To je za dotura!“
I tako nas je teta Mimi više od dva tjedna zasipala delicijama, a dozvoljeni minus na računu je prešao u nedozvoljeni koji vjerojatno još i dan danas otplaćujem. Ne usudim se pitati u banci.
Počela najavljivati odlazak, ali prije toga:
„Lipa moja, kupi jedno 2 kg bajama da ti napečem rafiojla, pa ako je viška, smrzni ih.“
Tako ona danima kuhala, pekla, blebetela, odlazila doturu … a mi smo se šutke kod kuće mimoilazili i to ako smo baš morali biti kod kuće.
I konačno:
„Dico moja, ja za sutra jemam kartu za autobus ujutro u 6 i partim ča!“
„Teta Mimi, pa ostani još koji dan…“ kaže Moj čovjek.
To mi je bila prilika da ga ubijem i sigurna sam da me ne bi me osudili.
Digla sam se kad sav pristojni svijet spava kako bih ju odvezla na autobus. A pokraj mene u krevetu nema Nje. Ušla sam u dnevni boravak i vidim Ju u polumraku kako stoji s čistom posteljinom i čeka da se dokopa svoje sobe.
Stigle smo na autobusni kolodvor i ne mogu vjerovati!!!
Njen autobus je bio u kvaru, zamjenskog nema, a karte vrijede za slijedeće jutro.
Sva u šoku dovezla sam ju natrag.
Kroz to vrijeme je Ona promijenila posteljinu i legla. A kamo će teta Mimi, nego u sobu gdje provela nekoliko tjedana.
„Mama, uvjeri me da imam priviđenje!“
„Nemaš dušo!“
I Ona brizne u plač.
„A bidno dite moje … plače od sreće ča sam se vratila! Ma doći ja opet…!“
Pogledalo: 286 Komentari (0)
 Napišite komentar
|
RSS feed Comments
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|