Naslovnica 
Književnost ŠPIJUNKA
Književnost ŠPIJUNKA | ŠPIJUNKA |
|
|
| Domagoj | |
| Četvrtak, 02 Rujan 2010 | |
|
Dva su sata ujutro. U ovo sam doba našao ženu sa jebačem nakon jednog povratka sa službenog puta. Od rastave to je postalo moje uobičajeno vrijeme za pražnjenje mjehura. Koji sam ja slabić! Trebao sam ubiti tu večer i nju i jebača! A, ne! Ja sam samo pokudno izletio iz kuće i za koji mjesec se rastao! Fino me ovo pišanje podsjeća na moju ženicu. Moj psihijatar, dr. Vašić tvrdi da se mokrenje u dva ujutro pojavilo zbog stresa vezanog za ženu, te me organizam podsjeća na pretrpljeni šok koji sam doživio u tu uru. Prokleta bila! Da je bar mrtva! Ne mogu ni spavati u miru radi nje! Živim sam u ovoj novoizgrađenoj zgradi, gdje možda za sada ima pet stanara u dvadesetak stanova i sva je sablasno prazna po danu, a kamoli tek po noći. -Aaapćiha! Prokleta prehlada. Dobro ga protresem, operem ruke, krećem prema sobi kad mi pažnju privuku čudni uzdasi koji su dolazili sa stepeništa. Prilazim ulaznim vratima stana i postavljam desno oko na špijunku. Moje oko imalo je što vidjeti. Zahvaljujući mjesečevoj svjetlosti koji je ulazila kroz jedan od prozora haustora mogao sam vidjeti mušku i žensku figuru kako strastveno plaze jedna po drugoj. Ona je imala na sebi samo kratku haljinu i visoke štikle, a on je bio odjeven u odijelo i nosio je poveći lanac oko vrata.Čudno mislio sam.Takav lanac više odgovara nekom crnom reperu nego nekom tipu u odijelu. Zavalila je ruku u njegove hlače i očigledno strastveno natezala njegovu muškost. Gledajući njih dvoje osjećao sam se kao neki voajer, ali unatoč tome moja muškost se uspravila, a oko se utopilo u špijunku.Njezini pokreti rukom su postajali sve brži i muškarac je ubrzo svršio. Već sam htio maknuti oko sa špijunke kad odjedanput :bam-bam! Muškarac je ženi plasirao par udaraca u glavu, a kad se našla na podu počeo ju je cipelariti nogama. Mislim da ju je prvi udarac već ošamutio jer nije pustila ni zvuka. Mozak mi je proključao! Što da radim, što? Da izletim van, zovem policiju?! Dok sam ja neodlučno stajao, njegovo šaketanje i cipelarenje naglo je prestalo. Skinuo je zatim onaj lanac s vrata i stavio ga oko njezinog te čvrsto stisnuo kao da je guši. Ja nisam ništa poduzimao.Zašto? Ne znam zašto. Možda se podsvjesno nisam htio petljati u tuđe stvari, a možda sam jednostavno papak! -Aaapćiha, aapćiha! Refleksno sam čučnuo, kao da me netko može vidjeti. Prokleta prehlada! Baš me sada ***ava. Tko zna je li me čuo? Sav na iglama odlučio sam ponovno podići se i baciti oko na špijunku. No, sada nisam ništa vidio. Vjerojatno je oblak zaklonio mjesec. Tihi zvuci dolazili su iz tog mrkog hodnika, a ja sam bio slijep. Odjednom se pomakne kvaka na mojim vratima. Srce mi protrne, a tijelo se naježi. Kvaka se vrati u vodoravni položaj, a ja prislonih uho na vrata. Čuo se neki čudan zvuk, kao tihi smijeh..Smijeh prestane, a moje čulo prepozna korake koji se udaljavaju od mojih vrata, zatim nestaju, te se opet pojavljuju sve bliže, ali ovaj put kao da odlaze prema višim katovima zgrade. Dvadesetak sekundi kasnije čuo sam zvuk zatvaranja vrata jednog od stanova u zgradi. Moje oko je opet skočilo na špijunku u nadi da će mjesec opet obasjati stubište i otkriti što je s jadnom ženom. Pet minuta poslije šokirano sam gledao prazno stubište. -Što se desilo, gdje je nestala? Možda ju je odnio? Je li moguće da se oporavila od udaraca i uspjela odšetati bez i najmanjeg glasa? Sav u nemiru zavalih se u naslonjač. Svanulo je jutro. Sav izvan sebe, bio sam spreman za posao. Većinu noći sam probdio na špijunki pa sam tako i sada prije izlaska bacio oko da vidim da li je zrak čist. Oprezno sam otvorio vrata, spustio se devet stepenica niže do sinoćnjeg mjesta zločina. Na prvi pogled nisam uočio ništa čudno, ali kad sam kleknuo odmah sam zamijetio par kapi krvi. Zašto nisam nešto poduzeo,pomislim. Aaapćiha!-kihnuh, kad iza sebe začuh :nazdravlje! Poskočih u stranu od straha, a oči mi odmah zamijetiše veliki zlatni lanac oko čovjekovog vrata. -Jeste li se naspavali, susjed? Čujem da prehlada nije prošla od sinoć. Taj glas, nekako mi je bio poznat. Odlučih sav u strahu podići pogled sa čovjekova lanca i susresti se sa njegovim očima. Ti! Ti! Preda mnom je stajao moj psihijatar dr. Vasić! -Da, ja! Iznenađen? -Zašto,što si učinio onoj ženi?!-povikah. -Zašto? Zato što si me ti to tražio. Svi vi jadnici samo cvilite, *** vas žene, muževi,jebe vas život ,a vi ništa ne činite kako bi nešto promijenili. Zato sam ja, dragi prijatelju,učinio nešto za tebe. -Za mene, što za mene? -Polako. Evo ti ključevi stana, pa provjeri. Sad idem. Sutra nemoj zaboraviti doći na termin. I da, nemoj sada u zadnji čas glumiti junaka i zvati policiju jer bi upropastio iznenađenje koje te čeka gore.Skine zatim lanac s vrata i gurne mi ga u ruku. -Vjerujem da ćeš se pobrinuti za ovo.Meni baš i ne stoji. Dvije minute poslije bio sam na koljenima. U napunjenoj kadi punoj leda ležala je moja bivša. Osmijeh mi se pojavio na licu... Više priča na : http://vildom.blogspot.com/ Pogledalo: 687 Komentari (0)
 Napišite komentar
|
RSS feed Comments
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|