| |
| STAMBENE I POSLOVNE ZGRADE: SUVREMENA PROČELJA NE IGRAJU SE SAMO BOJAMA, NEGO I MATERIJALIMA |
| FASADA LICE I ODIJELO SVAKE KUĆE |
| Na raspolaganju je niz materijala poput drvene obloge, keramike, kamena, aluminija, raznih čeličnih obloga, pleksiglasa... Izbor je iznimno velik i može se koristiti za izradu cjelokupne fasade ili samo za detalj, što je puno jeftinija varijanta |
| |
 Lice svake zgrade je njezina fasada. Ona u velikom dijelu utječe kako njezinu estetiku tako i na funkciju, jer poznato je da je upravo fasada odlučujući čimbenik u osiguravanju energetskih ušteda, gdje ona sa svojstvima termoizolacije u velikoj mjeri zadržava toplinu zimi i svježinu u ljetnim mjesecima. No ono što se u urbaniziranim zonama najčešće viđa su ipak klasične fasade, napravljene od slojeva žbuke koja se na manje ili više »sretan« način pojavljuje u cijelom spektru boja. Golem broj najrazličitijih novih gradnji, koje su obilježile proteklih 10-ak godina u Hrvatskoj (a koje je aktualna recesija naglo zaustavila), donijele su u brojne gradove i općine upravo nove boje, gdje je bilo onih za struku i laike prihvatljivih, ali i onih koje su oku ugodne valjda samo vlasnicima tih objekata. Ove potonje okolina često nije dobro percipirala, a i struka je često imala negativno mišljenje, jer se rijetko kome neka kričavo plava, zelena ili ružičasta zgrada može učiniti zgodnom, naročito ako je utkana u urbano tkivo od kojeg svojim izgledom posve odskače.
Izvanredna staklena rješenja
– Naši su urbanistički planovi prilično otvoreni u tom smislu jer ne navode neka posebna ograničenja za projektante po pitanju boja i materijala upotrebljenih u fasadama. U smislu neke stručne ocjene tu jedino za objekte veće od 400 četvornih metara postoji Povjerenstvo za ocjenu arhitektonske uspješnosti idejnog projekta, koje razmatra takve projekte građevina koje se planiraju na području Grada Rijeke i njihova je upravo uloga da smjeste građevinu u urbanistički kontekst, napominje riječki arhitekt Vladi Bralić. Iako i sam rado koristi i odobrava korištenje modernih materijala nasuprot klasičnim sistemima fasada, Bralić napominje kako opet sve skupa treba imati neku mjeru i treba biti dobro uklopljeno u prostor u kojem se gradi.
– Kompletno staklene fasade su, recimo, izvanredna rješenja, ali je dvojbeno na taj način napraviti manji, stambeni objekt. Moj je stav da primjerice dječji vrtić treba izgledati kao vrtić, poslovna zgrada kao poslovna i tako dalje. U cjelokupnom oblikovanju ipak treba imati određenu mjeru – smatra Bralić. – U arhitektonskom smislu i fasada može imati svoju semantiku, odražavati neko značenje i funkciju cijele zgrade, jer se često na nju »preslikava« ono što se događa unutra. Primjerice, ako je u unutrašnjosti bazen, često se taj dio »otvara« prema okolini upravo uz korištenje staklenih ploha na tom specifičnom mjestu.
Dinamično i zanimljivo
Pročelja su se kroz povijest mijenjala, no pravu revoluciju donijela je pojava industrijalizacije u 19. stoljeću. Naime, otkrićem čelične i armiranobetonske konstrukcije u građevini stvorila se mogućnost oblikovanja znatno većih otvora na pro
|
Staklene fasade najzahvalnije
Vladi Bralić smatra da su upravo staklene fasade najzahvalnije iz nekoliko razloga: otvaraju prostor iznutra prema van, s novim tehnološkim dostignućima ostvaruju izuzetno dobra termoizolacijska svojstva (jasno, u varijanti troslojnog stakla čiji je međuprostor punjen plinom argonom), a moderna tehnologija je ovom inače vrlo tardicionalnom materijalu donijela i nekad nedostajuće karakteristike sigurnosti od loma. Naime, primjenom različitih tehnika (lamistal ili kaljeno staklo) prilikom lomova takvo se staklo ne rasipa nego popucani komadići ostaju »na mjestu«. Također, problem velike insolacije koje staklo neupitno ima danas se rješava ili zatamnjenjem ili refleksnim staklom ili, recimo, ubacivanjem sitotiska u jedan od slojeva. U svakom slučaju, staklena fasada donijela je veliku revoluciju u modernoj arhitekturi, a karatkeristična je za velike poslovne zgrade koje krase sve svjetske metropole.
Kuće u kamenu i keramici
Tradicionalna arhitektura u hrvatskom priobalju često je kao materijal za gradnju koristila kamen, kojim se i danas oblažu pojedini objekti. Iako je riječ o skupoj fasadi, ona je vrlo dekorativa i rasprostranjena. Za one koji žele uštedjeti a imati »kamenu« kuću, postoje i jeftinije varijante obloga od umjetnog kamena. U Španjolskoj u Portugalu je već stoljećima poznato oblaganje kuća keramičkim pločicama, što je nasljeđe koje su im ostavili Mauri. I danas se na ovaj način, i to vrlo dekorativno, mogu oblagati različiti objekti, s time da su današnje keramičke obloge koje se koriste znatno naprednije i tehnološki usavršene kako bi bile otporne na vremenske i druge uvjete. U svakom slučaju, radi se o izboru koji je materijalom tradicionalan, ali pruža velike mogućnosti modernog oblikovanja i pritom nudi vrlo postojano i estetski primamljivo rješenje.
Drvena pročelja
Tehnologija se itekako razvila i kada su pitanju drvena pročelja, koja ne moraju nužno biti ono što većina na njihov spomen zamišlja – osjetljiv materijal koji je potrebno svakih nekoliko godina premazivati i održavati. Naime, suvremeni materijal koji vrlo uspješno oponaša drvo je takozvani »high-pressure« ili HP laminat, koji daje dojam pravog drveta, ali ne zahtijeva nikakvu »njegu« i brigu kao pravo drvo te ostaje potpuno isti bez obzira na atmosferalije. Radi se o kompozitnom materijalu koji predstavlja jednu vrstu umjetnog drva.
Postoje, naravno, i obloge od pravog drva, čije su prednosti svakako estetika i toplina. Oni koji se time bave tumače kako su vrhunski postavljene drvene fasade nešto što može jako dugo trajati, naročito ako se koriste vrhunska drva poput ariša. Ipak, drvo je prirodan materijal koji kad-tad zahtjeva »osvježenje«. Osim ariša, za drvene fasade koriste se još i egzotična drva poput tikovine, iroka, ipea i druga.
Klasična fasada s »attics« sustavom
Najveći broj novih građevina, naročito onih stambenih, koje žele fasadnim slojem povećati termoizolacijski učinak, upotrebljavaju takozvani »attics« sustav, što se prema jednom od proizvođača naziva kolokvijalno Demit fasada. Radi se o sustavu prema kojem se na cigleni, kameni ili betonski zid pričvršćuju stiropor paneli, slijedi postava mrežice i na to se nanosi fini, završni sloj žbuke. Ipak, ono što mnogi ne vole je njegov »plastični« efekt koji se čuje kada se »pokuca« na takvo pročelje, a zbog čega odaje umjetni dojam.
Vapneno-cemetne i termo fasade
Kod klasičnih fasada nema vanjske toplinske izolacije već se završni sloj fasade nanosi izravno na nosivi zid. Vapneno-cementne fasade se izvode vapneno-cementnom žbukom s prethodnim cementnim špricem, pri čemu se temeljna gruba žbuka nanosi u debljini dva do tri centimetra, površina se impregnira te se nanosi završna žbuka. Termofasada se izvodi s termožbukama, gdje se na cementni špric nanosi termožbuka u debljini od oko pet centimetara. Termo fasada, jasno, ipak bolje zadržava toplinu odnosno svježinu u odnosu na goli zid, iako znatno manje od »attics« sustava.
Ventilirane fasade
Prema mnogima radi se o najboljem rješenju za fasade, jer pružaju najbolju termoizolaciju. Sustav je sastavljen od zida s dobrim termičkim svojstvima, na koji se pričvršćuje stiropor ili drugi termoizolacijski materijal. Na to se pomoću »sidra« pričvršćuje nosiva konstrukcija na koju se slažu paneli koji čine vanjsku i završnu oblogu, a između zida sa stiroporom i konstrukcije nalazi se prazan prostor. Upravo je taj prazni prostor unutar cijelog sloja vrlo važan, jer funkcionira po sistemu »dimnjaka«: zrak unutar prostora za ventilaciju je topliji od vanjskog i nastoji »pobjeći« kroz izlaz na vrhu fasade. Ovaj pritisak zraka uzrokuje povećanu ventilaciju unutar fasade, po čemu je i dobila naziv. Ventilirane fasade mogu biti dvostruke fasade s mehaničkom ventilacijom ili su samoventilirane sa slobodnom cirkulacijom zraka provjetravanjem. Završni paneli mogu biti od raznih materijala: od aluminija i čelika do drva, kamena, stakla...
Aluminij izdržljiv i trajan
Aluminij je jedan od najizdržljivijih poznatih materijala, tako da se njegova upotreba u izradi pročelja u arhitekturi vrlo brzo prigrlila kao odlično rješenje. Prije svega, njegova je prednost u tome što je otporan na sve i svašta, uključujući sve vremenske uvjete. Obično se dobavlja u gotovim aluminijskim pločamam određenih dimenzija koje se pričvršćuju na neku potkonstrukciju. Na pročelja se montiraju i drugi metali i limovi, gdje se neki i boje. Zanimljiv efekt daje specijalni čelik znan kao korten, koji djeluje kao da je hrđav, a ustvari je kemijski tretiran pri čemu dobiva takav ton, dok je na pravu hrđu posve otporan. Zbog svoje zemljane boje korten se vrlo dobro uklapa u prirodan ambijent. Moderne se zgrade »oblače« ponekad i u metalnu mrežu, recimo od inoxa ili nekog drugog obojenog metala, čime se postiže poseban »high-tech« efekt.
|
čeljima, što je prije bilo tehnički neizvedivo.
– Upravo se u to vrijeme postupno gube klasični ukrasi na fasadama, a dinamiku pročelja počeli su nositi upravo različiti otvori, kao i nosiva konstrukcija, koja se više nije »skrivala« kao prije pod slojem fasadne žbuke – dodaje Bralić.
Koliko se fasada može učiniti zanimljivom samo uz upotrebu različitih prozorskih i drugih otvora, svjedoči i primjer projekta POS-ovih stanova u Kraljevici koji potpisuje Leo Modrčin, s kojim smo upravo u našem prilogu prošle godine razgovarali o suvremenoj arhitekturi u domaćoj stambenoj produkciji, dotaknuvši i temu pročelja. Naime, Modrčin je fasade stanova u Kraljevici oblikovao polazeći od nekih svojih prethodnih stručnih istraživanja kroz ideju razlomljene, digitalne slike i kompjutorskog jezika, pa je iz toga proizišlo pročelje koje izgleda kao da je nasumično »izbušeno« kockastim otvorima (prozorima) različite veličine. Općenito, fasada može imati drukčije rješene samo neke detalje kako bi se ostvarila dinamika i zanimljivost, gdje za privlačenje pažnje i svojevrsan »dekor« nekom objektu ne treba pribjeći vrištećim bojama u klasičnoj izvedbi fasadne žbuke. Na raspolaganju je cijeli niz materijala, poput drvene obloge, keramike, kamena, aluminija, raznih čeličnih obloga, pleksiglasa... Izbor suvremenih i tradicionalnih materijala je iznimno velik i može se koristiti kako za izradu cjelokupne fasade, tako i za neki njezin detalj, što je naravno puno jeftinija varijanta.
– Skuplji materijali, poput čeličnih panela, keramike i sličnog, ipak uglavnom dolaze u obzir kod nekih javnih zgrada za čije se projekte raspisuju javni natječaji i čiju gradnju financiraju jedinice lokalne samouprave i država ili pak kod objekata velikih investitora. Ipak, treba znati da se u tom slučaju radi o trajnijim rješenjima, koja za razliku od klasičnih sistema fasada ne treba tako često mijenjati – zaključuje Vladi Bralić.
|
 |
Umjetnost 
RSS feed Comments