Lice puno bjesa zbog pogleda na skriveno vrijeme,.
Satkano nitima  emocija
naslaganim u čahuri vremena.
Snijeg pada.
Ljepota bjeline odjednom posta crna.
Gledana sa žalosnim ispisanim stihovima u očima.
Čipkaste pahulje,nježne i lepršavo lagane  vjetrom se igraju,
Liježu ostavljajući kratkoročni život na dlanu..
Puna škrinjica vapi za onim zvukom sažetim od dvije,tri note,
 Cviljenja starog drva pri pomaku.
Vapaj za  pjesmom tritonusa   oslobađajući  sadržaj u sebi taložen.
Izdah.
Zamagljeno staklo .
Pahulje gledane maglovito.
Uznemireno i sivo more,puno bijesa skriva horizont i njegove ljepote,
Povezanost mora i neba u sivilu..
Ispisano ime na staklu vraća osmijeh .
Vrijeme guta sadržaje menia,opet i opet i ponovno napisane.
Dok ima tinte i papira.
Dok ima nade.
Pjesme se pišu u stihovima.