Na putu od svoga razrušenog sela prema izbjegličkom taboru Grubonja i Cvieta susretali su veliki broj nevoljnika. Svi su oni stradali od avarske ruke. Bježeći pred smrću sa sobom su uspjeli ponijeti najpotrebitije stvari. U takvoj situaciji često su zapadali u razne nevolje i teškoće. Nekom bi otpao kotač na kolima, netko bi zaglibio u blatu, netko bi se razbolio, a jedna žena je čak i rađala. Grubonja bi tada svojom snagom i znanjem pomagao suplemenicima. Cvieta je istovremeno nemoćnima ,starima i djeci nesebično priskakala u pomoć olakšavajući im tako ovo teško putovanje. Pri dolasku na svijet prekrasnog djeteta bila je od koristi baš kao dobra vila. Sretna rodilja odmah je Cvieti i Grubonji dala do znanja da kum djetetu neće biti nitko drugi do oni. Nekoliko Avara željnih pljačke kao osice bi pojedinačno htjeli obogatiti svoju riznicu napadajući ionako opljačkane Hrvate ,ali često bi naletjeli na oštricu mača mladog gorostasa. Spašeni ljudi neizmjerno su bili zahvalni što je s njima ovakav momak.

Postavljajući tabor izbjeglice su u nedostatku muškaraca često improvizirale šatore koje bi malo veći vjetar mogao srušiti kao od šale. Opet bi u takvoj situaciji priskočio mladi Grubonja i svojom vještinom učvrstio,popravio i osigurao nastambu. Na neki način je postao nekrunisani kralj tabora. Jednom prilikom je čak morao loviti lopova koji je koristio priliku i otuđivao vrijednosti od nezaštićenih sunarodnjaka. Dobio je takve batine da se kao pokisla kokoš zatvorio u svoj šator bojeći da ne bi opet nabasao na mladog diva.

Zvonmir je visoko podignuo glavu prolazeći kroz tabor jer su mu godile pohvale i zahvale kojima su suplemenici obasipali njegova sina. Bio je ponosan na njega te je sebi obećao da će ga povesti u slijedeću bitku. Po ovome što je slušao nadmašio je čak i samoga oca,a i mnoge hrvatske junake. Nakon srdačnog pozdrava Svojmir, Zvonmir i Ivmir zajedno sa dvoje mladih domaćina ušli su u ogromni šator. S oduševljenjem su pogledom prešli preko savršeno uređene unutrašnjosti. Svaka stvar, oružje ili potrepština bili su uredno složeni, a čistoća koja je vladala u šatoru bila je skoro nevjerojatna. Na to je pazila djevojka koja je kao pravi mrav držala urednost ne samo u svom šatoru nego i u velikom djelu tabora. Naročito je posvetila brigu šatoru novorođenog djeteta koje je na svijet došlo zahvaljujući njenoj pomoći.

Poštovanje i zahvalnost koje su ovo dvoje mladih ljudi stekli u svom narodu nadmašilo je i ratne zasluge mnogih junaka, a narodni pjevači su uz gusle odmah složili pjesmu mladom dvojcu.

Konja jaše junak mladi,

Za njim djeva mlada gazi.

Oj junače živ nam bio,

Djevi bajnoj muž ti bio.

Komentari (1)

RSS feed Comments

Ime

Email

Komentar

manji | veći

Subscribe via email (Registered users only)

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar