Naslovnica 
Književnost Svaka ptica svome jatu leti
Književnost Svaka ptica svome jatu leti | Svaka ptica svome jatu leti |
|
|
| Zvonko | |||||
| Petak, 26 Veljača 2010 | |||||
Konačno je Ivmir ostvario svoje snove. Evo,danas tu ispred šatora na travi je sjedio sa svojim ocem i sa svojim stricem. Često bi se dizao ne bi li učvrstio neki klin, pritegnuo konop, ali najviše vremena je posvećivao oružju. S lakoćom i velikim elanom obavljao je sve poslove oko postavljanja šatora na zadovoljstvo oca koji ga je gledao pogledom obožavanja. –Postao je pravi muškarac,-rekao je bratu pogledavši prema Ivmiru. –Da! Uskoro ćeš ga morati povesti na vatreno krštenje. Nakon ovoga što je doživio teško ćeš ga odvratiti od slijedeće bitke. Moj Grubonja je skoro pobjegao za nama na opsadu Carigrada. Da si poveo Ivmira ne bi ga mogao zadržati, -zaključio je Zvonmir.
Nekoliko tjedana su se odmarali,a zatim su osedlali konje i pošli prema dvorcu kneginje Tuge. Znali su da su tamo izbjeglički šator napravili Grubonja i Cvieta jer je to njihovo pleme, a poznato je da svaka ptica svome jatu leti. Navratili su u Bijeli grad gdje ih je u svom dvorcu pogostio najstariji od kneževske braće Klukas. Pred gradom također more izbjegličkih šatora. Knez Klukas ispriča došljacima sve o trgovcu Samu i njegovoj lukavosti,mudrosti i dobroti. -Spasio je mnoge naše Hrvate od sigurne smrti. Sva slavenska plemena su uz njega. Poziva nas na ustanak protiv Avara,-na rastanku im je rekao knez.
Jašući kroz sela sretali su sve više i više ljudi koje su poznavali. Zvuk tamburica i gajdi stvarao je dojam sretnog i idiličnog života. Prekrasne mlade djevojke počesto su im tobože nespretno prepriječile put,a tada bi se rumene u licu sramežljivo povukle u svoje domove. Trenutak zatim već bi bile na prozoru sanjalački gledajući za trojicom konjanika.
Konačno se u daljini ukažu tornjevi dvorca,a već nakon nekog vremena dojahaše do mnogobrojnih šatora. Iako su znali da bi ih kneginja vrlo rado ugostila u svome dvorcu naši junaci odlučiše potražiti šator mladog gorostasa Grubonje. Nisu voljeli počasti i ceremonije, a htjeli su izbjeći susret sa pokvarenim i podmuklim Mutimirom.
Raspitivali su se za šator mladog Grubonje i njegove rođakinje Cviete. Iznenadili su se kada su im svi sa oduševljenjem pokazivali smjer prema sredini tabora. Sa veseljem i osmijehom popraćen je svaki spomen imena Grubonja. Usred tabora uzdizao se veliki šator. Putnik namjernik bi pomislio da je to šator nekog kralja,kneza ili velikog vojskovođe. Tada Ivmir podbode konja jer je ispred šatora ugledao široka leđa svoga rođaka i prijatelja. Srce mu još brže zakuca kada ugleda prelijepo lice mlade djevojke.
Pogledalo: 662 Komentari (3)
Zvonko
said:
|
|||||
RSS feed Comments|
Možda si u pravu ,a možda i nisi. ..."a to ne mora značiti da sam u pravu…". Meni se ova rečenica jako sviđa. Ma tvoje kritike mi samo pomažu.Znaš, danas sam upravo razgovarao sa jednim vrsnim lektorom.Shvati ove uratke kao čovjeka bez odijela,a već danas sutra ga možda obučemo.Pričekajmo.Uglavnom sam sretan što me neki čitatelji pomno čitaju i svaka kritika i komentar me jako vesele. Volim osmijehe na licima ljudi pa evo jednoga i tebi od mene.  Ava i te4bi osmijeh |
Slavko PiPi
said:
|
"naši" junaci odlučiše potražiti šator mladog... "a poznato" je da svaka ptica svome jatu leti. ........ Moje je mišljenje da riječ „naši“ u toj rečenici nikako nije dobra, jer jesu li oni naši ili tvoji ili naši junaci svatko će prosuditi sam…ti si pripovjedač i ne možeš napisati naši… Riječi„ a poznato je“ bi bile isto kao da si napisao ….ma znate onu poznatu uzrečicu, svaka ptica svome jatu leti. P.S. nemoj ti mene uzimati baš za ozbiljno jer ja sam izdvojio one riječi za koje mislim da nisu dobre a to ne mora značiti da sam u pravu… Sve ostalo je super, Osmijeh ti ostavljam…. |
Napišite komentar
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|