Naslovnica 
Književnost Povratak ratnika
Književnost Povratak ratnika | Povratak ratnika |
|
|
| Zvonko | |
| Petak, 12 Veljača 2010 | |
 Samo najjači mogu u sebi potisnuti bijes i mržnju i držati ih pod kontrolom. Bitka za Carigrad je izgubljena. Branitelji grada krenuli su u odlučni boj i sjekli Avare nemilice. Hrvatski ratnici već su odmakli dobar komad puta prema svojoj domovini kada su ih sustigli glasnici iz drugih plemena sa vijestima o neslavnom završetku opsade carskog grada. O porazu su saznala i avarska plemena te su sa još većom okrutnošću počela mučiti potlačene im narode. Prolaskom kroz opustošena slavenska sela bijes i mržnja sve su više rasli u srcima hrvatskih ratnika. Vrhunac bijesa ih je obuzeo kada su prešli Dunav u blizini Singidunuma i na granama okolnih stabala vidjeli tek rođenu djecu povješanu zajedno sa dojkama svojih majki. Već tada su zapovjednici zajedno sa svojim knezovima znali da neće dugo trpjeti tiraniju Avara. Bolje umrijeti boreći se nego svakodnevno gledati ovakva zvjerstva.
Konačno je došlo vrijeme da Ivmir ispriča ocu i stricu događaje u njihovom selu. Uz logorsku vatru sjedili su hrvatski muževi i pekli divljač. Ivmir je zauzeo mjesto između oca i strica netremice gledajući u vatrene jezičke. Otac ga pogleda i postavi pitanje koje je već odavno očekivao. –Je li majka dobro! Nije odmah odgovorio. Samo je gledao u vatru i nije mogao početi govoriti. –Ubili su je,-odgovorio je jedva čujnim glasom. Pogledao je zaprepaštenog oca, a riječi pune ogorčenja i bijesa samo su izlazile iz njegovog grla. U jednom dahu je ispričao sve što se dešavalo, a dvojici prekaljenih ratnika i zapovjednika glave padoše na prsa. Već trenutak zatim obojica skoče na noge, izvuku mačeve, njihove vrhove upere prema jugu i povikaše, -Sada je dosta!
Uskoro su došli do raskrižja i umjesto prema svome selu krenuše prema dvorcu kneginje Tuge. Ta selo i onako više nije postojalo. Srdačno su se pozdravili sa knezovima i zapovjednicima ostalih plemena osjećajući da neće proći dugo vremena kada će se ponovo okupiti u novoj borbi. Kneginja Tuga je nježno zagrlila svoga vršnjaka i prijatelja Ivmira, a drugu ruku stavila na rame njegova oca Svojmira. – Žalim punim srcem. Budite gosti u mome domu, a uskoro ću trebati junačkog zapovjednika i dobrog ratnika,-rekla je pogledavši Ivmira.
Pogledalo: 623 Komentari (0)
 Napišite komentar
|
RSS feed Comments
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|