|
matrixdc
|
|
Četvrtak, 11 Veljača 2010 |
|
| Laž o NDH |
| Nevažnim uljepšavajućim podacima u jeftinoj brošuri zločin je estetiziran, ključne su činjenice potpuno prešućene, a interpretativni infantilizam dosegnuo je razinu nepodnošljivosti |
| |
Nije to »život u NDH« – to je laž o NDH. Od toga što je Jutarnji list objavio brošuru koja prešućuje i krivotvori zločine ustaške tvorevine, gora je samo činjenica da se protiv toga pobunio samo jedan Židov, zagrebački intelektualac Slavko Goldstein. Od te izdavačke sramote, naime, veća je sramota samo to da javnost bez prosvjeda prihvaća toliko revizionističko, površno i povijesno krivotvoreće štivo kao što je »fotomonografija Život u NDH«, koju je u subotu, 6. veljače, za jeftine pare na kioscima ponudio Jutarnji list.
Nema, dakako, nitko ništa protiv istraživanja svakodnevice u Drugome svjetskom ratu. I tada su, jasno, ljudi nastojali bezbolno preživjeti vlast programatske mržnje i proklamiranoga zločina. Ali kada to istraživanje namjerno zaobiđe ama baš sve zločine NDH, ili ih spomene tek ovlaš, s nekom autističnom ravnodušnošću, i kada propusti naglasiti da je ta država stvorena ne da ostvari bilo čiju dobrobit, nego da provede najgore zločine u ovdašnjoj povijesti, pa kada to još začini izjednačavanjem ustaške ideologije s ideologijom pobjednika – tada više nemamo posla s istraživanjem u dobroj historiografskoj ili poblicističkoj vjeri, nego s namjernim krivotvorenjem povijesti, dakle s rabotom koja uvijek donosi samo nesreću.
Ovom rečenicom, primjerice, urednici brošurice koju su megalomanski proglasili »fotomonografijom« opisuju fotografiju gužve oko zidnih novina na zagrebačkom Cvjetnom trgu: »Glavne informacije građani su dobivali s oglasa oblijepljenih na stupovima. Tu su se mogle naći svakojake informacije. Od promjene voznih redova, najava za kazališne predstave i liste strijeljanih osoba«. Kakav je to »istraživački« um kojemu su vozni redovi i kazališne predstave ista vrst informacija kao i liste strijeljanih? Ciničan i zloslutan um; um koji emigrantsku poslijeratnu egzistenciju Ante Pavelića može opisivati – kako u brošuri i čini – idiličnim fotografijama čovjeka koji s ljubavlju njeguje unučad, bez i najmanjega spomena o zločinima režima što ga je osnovao i vodio. Paroksizam intelektualne tuposti izdavači su dosegli u opisu Pavelićeve fotografije na nekakvome gradilištu u Argentini: »Vlada Juana Perona, koja je podržavala fašističke izbjeglice iz Europe, omogućila je Anti Paveliću da u Argentini otvori građevinsko poduzeće. Budući da je s gradnjom radničkih naselja u doba NDH imao iskustva, ponuđen mu je isti posao u Argentini«. Poglavnik NDH, dakle, »imao je iskustva s gradnjom radničkih naselja«. Misli li se možda na gradnju »radničkog naselja« u Jasenovcu?
Izdanje vrvi takvim nevjerojatnostima: poglavnik je »najdraži navijač«; na svoj je imendan primao djecu a »najsretniji su bili izabrani da mu osobno izruče svoje čestitke«; poslije oslobođenja »jedna ideologija zamijenila je drugu«, a »i jedna i druga totalitarna ideologija imale su sličan način komuniciranja s narodom«... Nevažnim uljepšavajućim podacima zločin je estetiziran, ključne su činjenice potpuno prešućene, a interpretativni infantilizam dosegnuo je razinu nepodnošljivosti.
Da su sve to, uostalom, podsvjesno znali i izdavači, razvidno je iz konfuznoga i kontradiktornog predgovora. Na jednome mjestu ondje se tvrdi da je brošura »okrenuta svakodnevnom i svakodnevici za vrijeme NDH, ali ne zaboravlja genocid i zločin«, jer »računa s time da smo ga već upoznali«. Na drugome mjestu, pak, kaže da su »slike života iz NDH ujedno i slike smrti, i to je hrvatska historija s čijom se cjelinom tek moramo suočiti«. Pa zašto se niste suočili? Jer ovako, zaobilazeći slike smrti, likvidirali ste istinoljubivu publicistiku. |
 |
Novinarstvo 
RSS feed Comments