| Himna ljudske dobrote. |
|
|
| dijana jelcic | |
| Utorak, 09 Veljača 2010 | |
![]() Osluškivali su čudesnu glazbu oblaka,
trag proljeća u odlasku i
ljeta u dolasku,
jedinu stazu
bez znakova tuge rastanka.
Dok dan odlazi ka zapadnom nebu
ljubav odjeva purpurnu haljinu,
kiti kosu zvjezdanim prahom
i
nebeskim cvijetovima
jer
teško je živjeti bez utjehe,
tugu dijeliti sa morskim mjenama,
čekati seobu ptica kao jedini znak vremena.
Ljubav
opijena mirisima šaputanja,
okupana pjenušavom kupkom sreće,
grijana suncem na pješćanom žalu
milovana maestralom,
slavljena pjesmom galebova,
zrcaljena u očima,
ogrnuta čežnjom,
ljubav
postade istina,
kao znak indijskih žena
pečat sreće,
tih i neizbrisiv znak vječne ljepote,
ljubav
okrunjena vjerovanjem
postade himna ljudske dobrote.
Pogledalo: 285 Komentari (0)
![]() Napišite komentar
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|













