»Urezi«, novi izdavački pothvat pjesnika-ratnika Tomice Bajsića

Izbor iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu...

 Ratovi i razni tipovi represija svakodnevica su čovječanstva koje misli da je tko zna što napravilo zato što u »kultiviranom« obliku postoji šest tisuća godina. I ne trebaju nam prizivanja čovjekove malenkosti i beznačajnosti u kontinuumu vremena i prostora da bismo znali da je to premalo za bilo što, a kamo li za neki značajniji pomak na bolje. Dovoljno je upaliti televiziju i utopiti se u crno-žutim kronikama, koje pod egidom širenja informacija od općeg značaja, perverzno uživaju u tuđoj nesreći, u prizorima patnji i stradanja koji i kad su naši, nekako nisu naši. Kokice su gotove, nakon »Vijesti« ide novi reality show. A može se uzeti i nekog od suvremenih aktivista poput Naomi Klein, koji govore o novim vidovima ljudskog ropstva, što ga provode multinacionalne kompanije koje polako postaju jače i od državnih vlasti.

Ako ovome dodamo glasovitu Adornovu tvrdnju o pisanju poezije nakon Auschwitza kao o barbarskom činu, i shvatimo je doslovno, istrgnutu iz konteksta, kao nemogućnost poezije da se razračuna s istinskim zlom, pa onda posljedično i njenu nepotrebnost, onda vjerojatno ne bismo mislili da je osobite pažnje vrijedan novi izdavački pothvat pjesnika-ratnika Tomice Bajsića. A radi se o impresivnoj, u svakom pogledu, knjizi izbora iz svjetske poezije o ratu, represiji, ropstvu i drugim vidovima ljudske podjarmljenosti pod nazivom »Urezi«, a u izdanju nove izdavačke kuće »Druga priča«.

»Druga priča« je Bajsićev projekt, a »Urezi« su njegov prvi izdavački izdanak. Riječ je o knjizi koja donosi više od 300 pjesama 160-ero pjesnika sa svih krajeva svijeta, reći će Bajsić: »od Afganistana do Zimbabwea, od stare Grčke i Kine sve do naših dana«. Bajsić će zato radije od neshvaćenog Adorna posegnuti za Josifom Brodskim, koji kaže da je poezija možda »jedino osiguranje koje imamo protiv vulgarnosti ljudskog srca« i podsjetiti da je u vrijeme tiskanja knjige kineski pjesnik Liu Xiaobo osuđen na 11 godina zatvora zbog »poticanja na subverziju državne vlasti«, ili da je mlada Iranka Neda Agha-Soltan ubijena tijekom demonstracija u Teheranu.

A u knjizi čitatelj će naći široku, ali ne i antologijsku paletu pjesama i pjesnika, jer nije riječ ni o antologiji, ni o sveobuhvatnom svjetskom pregledu takovrsne »žanrovske« poezije, pa tako nema niti izbora hrvatskih pjesnika. Jer takav bi izbor – smatra Bajsić – zasluživao zasebnu knjigu. Ovo je personaliziran pogled na poeziju o ratu, represiji i ropstvu, nekoliko prevoditelja na čelu s Bajsićem i najzastupljenijima Damirom Šodanom, Miroslavom Kirinom, Vojom Šindolićem i Tvrtkom Klarićem.

Pjesnici su raspoređeni prema godini rođenja, pa knjigu tako otvara pjesma starogrčke pjesnikinje Sapfo, poznatije kao ljubavne, a ne ratne pjesnikinje, a zatvara pjesma tamilske pjesnikinje Meene Kandasamy, rođene 1984. godine, o nepravednom indijskom kastinskom sustavu.

U knjizi se mogu naći vrlo poznata, ali i posve nepoznata imena, a sve pjesnike prati personaliziran uvod – autorski dojam, biografska napomena ili kontekstualiziranje pjesme – što uvelike olakšava kretanje po predjelima ljudskog duha emaniranog u stihove.

Pa ako se mogu naći i pjesme pjesnika poput W. B. Yeatsa, Guillau+mea Apollinairea, Leonarda Cohena, Charlesa Bukowskog, Charlesa Simica ili Anne Ahmatove, pravo otkriće bit će pjesnici poput Andrzeja Burse. Poljski pjesnik rođen 1932. umro je u dobi od 25 godina, pa je njegov pjesnički rad omeđen samo trima godinama. A da se radi o malom, ali važnom opusu, ne pokazuje samo činjenica da jedna književna nagrada u Poljskoj nosi njegovo ime, već i površan uvid u tri pjesme prevedene u »Urezima«. »Službeni brzojav« koji stiže u redakciju novina te najavljuje ubojstva svih pjesnika od prvog rujna, pa onda zbunjeni glavni urednik koji nigdje, pa ni u Lenjinovim svescima ne uspijeva naći objašnjenje te »antipoetizacije«, ostat će kao izvrsna sinegdoha knjige, ali i podsjetnik na svu opasnost, ali i banalnost totalitarnih režima s kolektiviziranom, borgovskom sviješću.

Komentari (0)