Trajnost jedne ljubavi

Pogovor zbirci poezije "Uglazbljeni koraci / Steps Set To Music" Valentine Vukman Zelić

/ usnama ljubim te / mislima grlim te / jako volim te /

Stihovi ove zbirke, u svojoj jednostavnosti, odišu takvom čistoćom, silinom i idiličnom toplinom da osvajaju a priori. Afirmativna ljubavna poezija i ne treba i ne smije  biti obremenjena preteškim figurama i zakučastim apstraktnim izričajem. Treba biti pitka, blaga i benigna, a ovi stihovi to i jesu.

Reminiscencija vodi pjesnikinju kroz vrijeme i prostor, ona bilježi sjećanja na manifestiranja i dokaze ljubavi iz raznih perioda i s raznih lokacija: gradova, plaža, parkova... Njene uspomene na neki događaj bljesnule su u nekoliko stihova i ostale trajno zabilježene. Tako je ova zbirka, kontinuitetom tih prisjećanja, kompletirala fino tkanje ornamenata u ljubavnoj poetskoj čipki.

Ljubav je sigurno najzastupljeniji motiv u pjesništvu, gotovo svaki autor napisao je ponešto o ljubavi. Mnogi nevješti, neformirani, ili autori uskog horizonta nikad se ni ne odmaknu od ove teme. Ljubavna poezija je najpodložnija korištenju klišea, otrcanih fraza, patetici. Zbirci  "Uglazbljeni koraci" ne mogu se imputirati  takvi atributi. Nameće se dojam da pjesnikinja nije "inzistirala" nego da je zbirka nastala spontano, ne zbog dokazivanja ljubavi nego zbog svjedočenja njene geneze, trajanja i postojanja.  /Prija mi okus davanja/ , kaže Valentina, čime potvrđuje i svoju zrelost, kao osobe, jer se raduje ne samo primanju nego i davanju ljubavi.
Valentina Vukman Zelić piše vlastitim, za čitatelje njene dvije dosad izdane zbirke već prepoznatljivim, mirnim i racionalnim stilom. U zbirci "Zatajena" još se preispituje, nesigurna, ustrašena, puna dvojbi. U ovoj zbirci svjesno, sigurno i svečano objavljuje zrelu ljubav i njenom objektu, svom mužu, i cijelom svijetu. O njoj pjeva staloženo i sigurno čak iako je ushićena spoznajom.

/ Učinio si / ono što jesen čini dunjama /

Pedeset pet ovih pjesama, uglazbljenih koraka, čini raskošan valcer.  Pjesme su slobodnog stiha, lepršave, nisu sputane ni rimom ni imperativom podrobnih opisa, objašnjenja i sustavnih izlaganja, počinju i završavaju tamo gdje i misao.

Unatoč spomenutoj jednostavnosti, ti koraci nisu trivijalni, krasi ih raskoš i bogatstvo jezika, čak i licentiom poeticom izmišljenih izraza (/ Kad prozirnost jutra / razleprša sunca /), suptilnih personifikacija i kontrasta (/ bijela zima raspletenih pletenica / pucketa u vrućoj kori... /; / U parku s nama / ostat će pijani kosovi / griješiti), jasnih hiperbola (/ bit ćeš veći od male ulice / i kuće našeg djetinjstva /) i drugih figura.

Vjerujem da svakog čitatelja i čitateljicu knjige "Uglazbljeni koraci" preplavljuje osjećaj svečanosti svih tih trenutaka ljubavi urezanih u ove stihove, bilo da sami tragaju za ljubavlju ili su već (ili još) u naručju Afrodite. Valentina, iznutra iznenađena i uzbuđena a izvana spokojna, retrospektivno i introspektivno ustanovljuje da je ljubav cijelo vrijeme bila tu i – da je još tu.

Ivica Smolec, Velika Gorica, siječnja 2010. 

Komentari (1)