Sigurnosna predstava - kada nas mjere sigurnosti ne čine sigurnijima

 

Je li vrijeme u kojem živimo pogodno za sigurnosnu industriju ili ne? Na to pitanje teško je odgovoriti jednostavnim „da“ ili „ne“. S jedne strane, opća ekonomska situacija nameće oštre rezove budžeta kako privatnih, tako i državnih poduzeća, a segment sigurnosti često se doživljava kao najpogodnije područje za ostvarivanje ušteda. To je najčešće posljedica činjenice da osobe koje donose odluke o raspodjeli sredstava unutar poduzeća uglavnom nisu dostatno educirane o stvarnoj koristi koju dobro implementirani sustav sigurnosti donosi ukupnoj profitabilnosti poslovanja. S druge strane, rastući osjećaj nesigurnosti u općoj populaciji, potenciran senzacionalizmom u medijima, prisiljava odgovorne osobe u poduzećima i drugim organizacijama da poduzmu određene korake kako bi taj osjećaj smanjili, ili barem zadržali unutar prihvatljivih granica. No stvarna razina sigurnosti i osjećaj sigurnosti dvije su različite varijable koje mogu biti začuđujuće neovisne, te se u pokušaju podizanja osjećaja sigurnosti nerijetko pribjegava metodama upitne učinkovitosti. S jednim od najživopisnijih primjera takve „sigurnosne predstave“ većina nas se imala prilike iz prve ruke upoznati na aerodromima.

Nakon događaja od 11. rujna 2001. američku javnost zahvatio je val straha vezan uz sigurnost komercijalnog zračnog prometa. Kako bi povratio povjerenje ljudi u sigurnost putovanja zrakom (i spriječio velike ekonomske gubitke uzrokovane izbjegavanjem takvog načina putovanja), američki kongres osnovao je Transportation Security Administration (TSA), koja je uvela do tada neviđene sigurnosne mjere na aerodromima. Usprkos neizbježnoj količini negodovanja zbog dodatnih troškova, duljeg čekanja i oštrijih ograničenja, javnost je automatski povezala povišenu razinu sigurnosnih mjera s povećanjem sigurnosti, i povjerenje u zračni promet se polako vratilo. U stvarnosti, nenajavljeno testiranje koje je Government Accountability Office (GAO) proveo početkom 2006. na 21 aerodromu unutar SAD-a pokazalo je sasvim drugačiju sliku - svih 21 pokušaja rezultiralo je uspješnim prolaskom mjera sigurnosti sa zabranjenim tvarima koje se mogu iskoristiti za sklapanje eksplozivne ili zapaljive naprave unutar zrakoplova. Kada su u kolovozu 2006. Britanci otkrili i prevenirali terorističku namjeru da se na jedan let za SAD unese tekući eksploziv, Amerikanci su implementirali još restriktivnije sigurnosne mjere. No testiranje koje je GAO proveo 2007. godine dala su jednako porazne rezultate - 19 od 19 ispitanih aerodroma palo je provjeru.

Pitanje koje se prirodno nameće jest - zašto ulažemo u sigurnosne mjere upitne učinkovitosti? Odgovor možda leži u prirodi modernog svijeta. Mediji zarađuju na „plašenju“ ljudi, koristeći činjenicu da nam je gotovo nemoguće ignorirati vijesti koje nas obavještavaju o mogućoj prijetnji našem životu i zdravlju. Također, moderni čovjek odbija prihvatiti da prijetnje evoluiraju paralelno s mjerama zaštite i da su čovjek i njegova imovina, usprkos svom tehnološkom napretku, još uvijek jako ranjivi. S druge strane, smatramo da je sigurnost naše pravo i zanima nas što se poduzima kako bi nam se ona mogla jamčiti. Javnost zahtijeva odgovore i, u slučajevima kada se zadovoljavajući odgovor ne može dati, kada pravu sigurnost nije moguće ili isplativo povećati (a nitko se to ne usudi javno priznati zbog straha od gubitka kredibiliteta i/ili mogućeg osjećaja bespomoćnosti koji bi zavladao među ljudima), u igru dolazi „sigurnosna predstava“ - uvođenje mjera usmjerenih primarno na povećanje osjećaja sigurnosti.

Neizbježnost takvih mjera frustrira profesionalce u industriji sigurnosti jer ih doživljavaju čisto „kozmetičkima“. Frustracija može biti tim veća kada se na sigurnosnu predstavu (koja je po svojoj prirodi vidljivija te se tako lakše opravdava u očima javnosti i nedovoljno educiranih investitora) troše sredstva potrebna za podizanje objektivne sigurnosti. No nezaobilazna je stvarnost da je osjećaj sigurnosti ponekad najbolje što možemo jamčiti, i ne smijemo izgubiti iz vida da naša zadaća nije ograničena samo na mjerljive aspekte zaštite. Iako se „sigurnosna predstava“ pojavila kao negativan pojam, na nju treba gledati nepristrano, kao na još jedno u nizu oruđa sa svojom specifičnom primjenom. Sigurnost nije potpuna kada je klijent siguran; potpuna je tek kada je klijent siguran i kada se osjeća sigurnim. Ništa manje od toga ne bi smjelo biti zadovoljavajuće.

PUTOVATI SIGURNO

 

 

            Sam spomen riječi „putovanje“ u ljudima budi najrazličitije asocijacije. Odmor i opuštanje, ili posao i obveze – o kojem god se motivu radilo, neosporna je činjenica da su putovanja postala sastavni dio naših života. S jedne strane, ona uvijek zadržavaju blagi romantični prizvuk, nagovještaj avanture i otkrivanje nepoznatoga. S druge, ozbiljnije strane, putovanja sadržavaju inherentni faktor rizika kojeg nije mudro zanemariti, neovisno o cilju i svrsi vašeg puta. Bilo da ste profesionalac zadužen za sigurnost neke druge osobe ili grupe ljudi, ili ste odgovorni samo za sebe i svoju prtljagu, u vašem je interesu voditi računa o specifičnostima sigurnosti na putovanju kako biste se osigurali da vaš poslovni put, pustolovina ili odmor ne krenu neočekivanim i neželjenim tijekom.

 

Informiranost

 

            Najveći neprijatelj osobne sigurnosti jest neinformiranost, a to posebice dolazi do izražaja prilikom putovanja u nepoznate krajeve. Čak i ako ste platili profesionalnog vodiča i od njega očekujete primiti sve relevantne informacije u trenutku kada stignete na vaše odredište, nikada ne biste trebali pretpostaviti njegovu kompetentnost do mjere u kojoj predajete vlastitu sigurnost u njegove ruke. U manje razvijenim zemljama vodiči će često biti samo marginalno bolje upućeni u situaciju od vas; sama činjenica da netko oko vrata nosi etiketu s natpisom „Vodič“ ne podrazumijeva automatski da zna kamo vas vodi. Preuzmite odgovornost za vlastitu informiranost. Uz činjenicu da vam može spasiti život, zasigurno će uvelike doprinijeti i vašem doživljaju mjesta na koje putujete. Budite upućeni u trenutnu političku, društvenu i sigurnosnu klimu zemlje u koju putujete, naročito ako se radi o zemljama s višim stupnjem rizika. Ne morate postati stručnjak za geopolitičku sigurnosnu situaciju regije u koju putujete – čak i nekoliko sati na internetu mogu vas opskrbiti dovoljnom količinom informacija da drastično povećate svoju sigurnost.

            Posebnu pažnju obratite specifičnim društvenim i kulturnim običajima područja u koje putujete. Ono što predstavlja gestu prijateljstva i naklonosti u vašoj zemlji može biti shvaćeno kao uvreda u nekoj drugoj zemlji, i time vas nepotrebno izložiti riziku. U mnogim zemljama Bliskog Istoka, sjedeći položaj koji usmjerava dno vaših stopala prema sugovorniku dovoljan je kako biste uvrijedili inače iznimno gostoljubivog domaćina; ako u Sjedinjenim Državama kažete nešto uvredljivo na račun njihovog predsjednika, malo tko će vam zamjeriti – ali ako u Tajlandu kažete nešto protiv njihovog kralja, prijeti vam ozbiljna zatvorska kazna. Takve stvari želite znati prije nego učinite grešku iz koje ćete se teško izvući. Imajte na umu da ste gost u tuđoj zemlji, i u svako doba pokazujte poštovanje prema kulturi i običajima domaćina, čak i kada vam se ti običaji čine zastarjeli ili neracionalni. Naučite par riječi na jeziku zemlje u koju putujete, makar to bili samo osnovni pozdravi i zahvale. To predstavlja izvrstan način za uspostavljanje dobrih odnosa s lokalnim stanovništvom.

            Najbolji izvor informacija uglavnom predstavljaju osobe od povjerenja koje su fizički bile na mjestu kamo namjeravate putovati, budući da vam one mogu dati informacije koje drugdje neće biti dostupne, kao i odgovore na specifična pitanja. Internet forumi mogu predstavljati dobro mjesto za pronalaženje ljudi s relevantnim iskustvom, ali zbog neprovjerljivosti kredibiliteta autora informacija, treba im pristupati s rezervom. Tiskanih vodiča za turiste danas ima u izobilju, ali nemojte zaboraviti pogledati službene internet stranice na kojima vladine organizacije objavljuju aktualna upozorenja i preporuke. Imajte na umu da danas svatko može napisati i tiskati knjigu, te da autori rijetko jamče točnost iznesenih tvrdnji. Također, u mnogim se zemljama sigurnosno stanje mijenja iz dana u dan. Ono što je jučer bio turistički raj, danas može biti poprište vojnog puča ili građanskog rata. Obratite pažnju na aktualnost informacija koje proučavate.

 

Od zračne luke do mjesta boravka

 

            Količina vremena koju ćete uložiti u planiranje sigurnosnih aspekata vašeg putovanja ovisi o relativnom riziku kojem ćete biti izloženi na odredištu. Predmete koje smatrate kritičnima za vaš boravak u odredišnoj zemlji ponesite sa sobom, osim ako nemate definitivno provjerenu informaciju da se isti mogu nabaviti na licu mjesta. Načinite fotokopije vaših dokumenata, posebice putovnice, i rasporedite ih po različitim dijelovima prtljage. Ukoliko putujete zrakoplovom, imajte na umu da je gubljenje prtljage relativno čest slučaj, stoga najkritičnije predmete nosite sa sobom. I njih je također preporučljivo rasporediti na više mjesta unutar osobne prtljage i po džepovima.

            Osigurajte logističku potporu od strane osobe od povjerenja u matičnoj zemlji. Nađite nekoga tko će tijekom vašeg puta pratiti razvoj sigurnosne situacije na vašem odredištu i održavati vas informiranima u realnom vremenu po pitanju razvoja bilo kakvih događaja koji bi mogli ugroziti vašu sigurnost. Osigurajte toj osobi pristup vašim bankovnim računima i osobnim informacijama kako bi vam u slučaju nužde mogla prebaciti novac ili faksirati kopije izgubljenih ili ukradenih dokumenata ili avionskih karata. Ako u zemlji u koju putujete postoji ambasada vaše matične zemlje, pobrinite se da znate njezinu adresu i broj telefona.

            Komunikacije su često kritična točka u stranim zemljama. Potrudite se da si osigurate pristup najzastupljenijoj lokalnoj mobilnoj mreži. Odmah po slijetanju nabavite karticu za mobitel, kao i za javne govornice. Ukoliko vaš mobitel nije kompatibilan s lokalnom mrežom, ozbiljno razmislite o investiciji u neki jeftini model već na aerodromu. Novi mobitel provjerite prije nego vam zatreba, i držite ga upaljenim u svako doba. Brojeve policijskih postaja, bolnica, taksi službi i hotela u kojem odsjedate dobro je saznati s interneta prije nego uopće krenete na putovanje. Gore spomenutu osobu za potporu u matičnoj zemlji držite konstantno informiranu o vašim namjerama i planovima kretanja.

            Postoji još niz mjera koje se mogu poduzeti u cilju povećavanja sigurnosti i učinkovitosti, ovisno o zemlji u koju putujete. Ukoliko ne razumijete jezik lokalnog stanovništva, mala knjižica s osnovnim izrazima može se pokazati neprocjenjivom. Saznajte datume mjesnih praznika, kao i datume zakazanih obljetnica i demonstracija, budući da one često predstavljaju sigurnosni rizik. Ako koristite specifične lijekove ili patite od alergija, ponesite relevantne medicinske dokumente za slučaj nužde. Pravilo koje se može primijeniti na sve dokumente koje nosite sa sobom jest – jedna kopija je dobro, dvije kopije još bolje.

            Aerodromi su relativno sigurna mjesta u većini gradova zbog povećanih mjera sigurnosti od strane državnih organa, ali je zato njihova okolina često sigurnosni rizik, te je preporučljivo što manje se zadržavati tamo. Ako odlučite unajmiti taksi do vašeg mjesta boravka, pripazite da to bude taksi neke od službenih tvrtki, za razliku od „slobodnjaka“ koji će neinformiranog turistu često namamiti unutra svojim prilično nametljivim marketingom. Tijekom vožnje taksijem obratite pažnju na svoju kartu grada u kojem se nalazite. Ukoliko primijetite značajnija odstupanja od realne rute prema vašem odredištu, zaustavite taksi pored najbližeg sigurnog mjesta – hotela, banke, policijske postaje – te tamo izađite i potražite drugi taksi. Nemojte se upuštati u prepirke s vozačem, ali budite odlučni u vašoj namjeri da izađete.

            Ukoliko ste odlučili unajmiti automobil na aerodromu, budite posebno oprezni. Kriminalci često promatraju putnike koji su se zaputili prema tvrtki za iznajmljivanje vozila. Prije nego napustite relativnu sigurnost aerodroma u unajmljenom automobilu, proučite mapu rute kojom namjeravate ići, te provjerite ispravnost vozila. Tijekom vožnje držite prozore podignute, a vrata zaključana. Otmice iz automobila koji su se zaustavili na raskrižjima ili u prometnoj gužvi česte su u latinoameričkim zemljama. Ni zbog kojeg razloga nemojte otvarati prozore ili otključavati vrata, te prilikom zaustavljanja održavajte razmak između vas i vozila koje se nalazi ispred vas kako biste u slučaju opasnosti mogli manevrirati automobilom. Neki kriminalci namjerno će udariti svojim vozilom u zadnji kraj vašeg automobila kako bi vas namamili da izađete, neki će simulirati nezgodu i tražiti vašu pomoć. Potencijalni otmičari kao mamac mogu upotrijebiti stariju osobu, atraktivnu djevojku ili čak dijete; budite posebno oprezni u takvim situacijama.

           

U hotelu

 

            Vaša hotelska soba postaje vaš novi dom tijekom boravka u stranoj zemlji. Nikada nemojte ostavljati stvari koje ne možete priuštiti da izgubite u svojoj hotelskoj sobi. Kada izlazite možete ostaviti upaljen televizor ili radio kako biste ostavili dojam da soba nije prazna, ali osoblje hotela vjerojatno će znati da ste otišli, i o tome može obavijestiti nekoga tko to je to spreman iskoristiti. Vrijedne stvari koje ne možete nositi sa sobom pohranite u hotelski sef; skrivanje predmeta u sobi općenito uzevši nije dobra ideja – spremačice zasigurno bolje poznaju vašu sobu nego vi. Dok boravite u sobi, držite vrata zaključanima. Ako često putujete u područja povećanog rizika, dobra ideja je nabaviti male klinove s ugrađenim zvučnim alarmom koji se gurnu pod ulazna vrata sobe, i vrlo učinkovito onemogućuju neopaženi ulaz u sobu dok spavate ili se odmarate.

            Provjerite lokacije izlaza u slučaju nužde. Jedan pogled na tlocrt zgrade ne predstavlja provjeru – dajte si vremena fizički proći tim rutama. Požari u hotelima česta su pojava čak i u zemljama s inače razmjerno visokim stupnjem sigurnosti. Kada napuštate hotel s ključevima vaše sobe, pripazite da s njih ne visi privjesak koji identificira hotel i broj sobe u kojoj ste odsjeli; razlozi za tu predostrožnost su očiti.

 

U gradu

 

            U većini slučajeva, putnik će uvidjeti kako su mnoga mjesta zapravo sigurnija nego što je mislio. Razlog tome jest tendencija vlasti da se osigura time što će u svojim upozorenjima i preporukama pokriti najgore moguće slučajeve. Ipak, osoba koja izgleda kao turist izložena je povećanom riziku od uličnog kriminala. Ako putujete sami i situacija to dopušta, učinite što možete kako biste se što manje isticali od lokalnog stanovništva. Kada hodate, ostavite dojam da znate kamo idete, čak i ako samo razgledavate krajolik. Hodanje u većim grupama mjesnog stanovništva povećava rizik od džeparenja, ali smanjuje rizik od nasilnih zločina. Na vama je da u danoj situaciji odvagnete prednosti i mane jednog i drugog pristupa. Nikada nemojte nositi veće svote novca i kritično važne dokumente u torbama preko ramena, na leđima ili oko pasa. Vještiji lopovi u stanju su prerezati remenje vaše torbe i nestati s njom u gužvi prije nego shvatite što se dogodilo. Male torbice niskog profila koje se nose ispod odjeće gotovo su neopazive i odličan su izbor za novac, putovnicu i avionske karte. Ipak, oduprite se iskušenju da sve vrijednosti koje nosite sakrijete na jedno mjesto. „Lažan“ novčanik ispunjen većinom sitnim novčanicama i kreditnim karticama kojima je istekao rok često će zadovoljiti pljačkaša koji nema vremena pomnije pregledati njegov sadržaj; s druge strane, u nekim latinoameričkim zemljama nije neuobičajeno da žrtva ostane i bez cipela u kojima je hodala.

            Velik dio mjera predostrožnosti na ulici stvar je logike i zdravog razuma. Zlatno prstenje i skupocjeni satovi trebaju ostati u hotelskom sefu ili, još bolje, u matičnoj zemlji. Izbjegavajte slabo osvijetljena mjesta i općenito kretanje noću. Važne dokumente ili prijenosno računalo nosite u vrećici ili starom ruksaku, a ne u kožnoj ručnoj torbi. Uvijek hodajte na strani ceste suprotnoj od smjera nadolazećeg prometa, što će eventualnu otmicu učiniti gotovo neizvedivom. Ako mislite da vas slijedi netko sa zločinačkim namjerama – potrčite. Suprotno onome što se može vidjeti u filmovima, razbojnici ne vole loviti svoju žrtvu, jer se već iza sljedećeg ugla može nalaziti policijski automobil. Manje ekstremna verzija je ući na prvo otvoreno javno mjesto, kao što je banka, bar, hotelsko predvorje i slično, te s tog mjesta pozvati prijevoz ili pričekati dok nismo sigurni da je potencijalna opasnost minula.

 

Na kraju

 

            Postoje mnoge metode fizičke samoobrane koje tvrde da mogu osposobiti čovjeka da se odupre napadu u stvarnom svijetu, i još više škola koje takve metode podučavaju. Neke od tih metoda pokazuju prilično dobre rezultate, neke predstavljaju veću opasnost za osobu koja ih pokuša upotrijebiti nego za napadača. Ali neovisno o vašoj vještini i iskustvu, prevencija ostaje najbolja obrana u većini stvarnih scenarija. Većini napada prethodi niz pokazatelja koji se mogu uočiti te pojedinac može poduzeti odgovarajuće korake kojima će ukloniti okolnosti povoljne za kriminalca. S druge strane, žrtava nasilnih zločina relativno je malo, čak i u zemljama koje se smatraju prilično riskantnima. Češći uzroci frustracija na putovanjima su izgubljena prtljaga, nesporazumi s mjesnim stanovništvom, sitne krađe i ostali, manje atraktivni ali jednako stvarni problemi. Informacije u ovom članku samo su malen dio onoga što možete poduzeti kako bi vaše sljedeće putovanje bilo zabavnije, uspješnije i sigurnije.

OPASNE POŠILJKE

 

Aleksandar Pašagić

 

Većina ljudi odrasla je u okruženju koje potiče doživljavanje pošte kao nečeg bezopasnog i dobrodošlog. Ipak, živimo u vremenu u kojem se sve više susrećemo s osobama i organizacijama koje koriste sve domišljatije načine kojima mogu terorizirati svoje žrtve u cilju ostvarivanja svojih ciljeva. Kao posljedica toga, mnogo predmeta i postupaka kojima nekada nismo morali pridavati previše pažnje postaju potencijalna prilika za napad. Svijest o tome što može biti upotrijebljeno kao sredstvo napada nužna je za osobe koje su odgovorne za sigurnost poduzeća ili neke druge organizacije, a ta svijest se treba proširiti i na uposlenike čija primarna zadaća nije briga o sigurnosti, ali koji svojim djelovanjem ili opažanjem mogu pridonijeti povećanju razine opće sigurnosti organizacije u kojoj rade.

 

Zašto pošta?

 

Jedno od sredstava na koje treba obratiti pažnju kao na mogući izvor opasnosti jest pošta, odnosno bilo kakav oblik pošiljke zaprimljen od pošiljatelja izvan organizacije. Poštanski sustav svojim ustrojem pruža cijeli niz pogodnosti osobama čiji motivi uključuju izazivanje štete i/ili širenje straha i osjećaja nesigurnosti. Pošta se uglavnom doživljava kao nešto što osigurava anonimnost, distancirajući tako napadača od njegove mete i povećavajući njegovu percipiranu sigurnost; iako valja reći da moderne analitičke metode pružaju visok stupanj točnosti u određivanju točke s koje je određena pošiljka poslana, odnosno samog pošiljatelja. Također, pošiljka se može adresirati na točno određenog pojedinca unutar neke organizacije, ili na položaj (direktor, ambasador i slično), čak i ako se meta nalazi na drugom kraju svijeta. Na taj način bomba ili kemijsko/biološko sredstvo u pošiljci postaje oružje s razinom preciznosti koju bi bilo izuzetno teško postići na neki drugi način. Same pošiljke su svojim oblicima, veličinom i težinom toliko raznolike da se među njima može sakriti gotovo sve. Uz to, materijali i nacrti za izradu jednostavnijih eksplozivnih uređaja dostupni su općem pučanstvu (dostupnost opasnih kemijskih ili bioloških sredstava je osjetno manja, stoga su i takve pošiljke rjeđe). Svi ti faktori čine terorizam preko poštanskih pošiljaka vrlo primamljivom opcijom onima koji za to imaju odgovarajuće motive. U skladu s time, mudro je poduzeti odgovarajuće mjere u kontekstu edukacije i preventive. Iako ovih dana automobili-bombe plijene naslovnice kao trenutno „moderno“ sredstvo zastrašivanja, opasne pošiljke ostaju stalno prisutna prijetnja na koju se ne bi smjelo zaboraviti.

 

Motivi i učinci

 

Kao i kod bilo koje vrste terorističkog čina, motivi za slanje opasne pošiljke (bombe ili opasne kemijske ili biološke supstance) raznoliki su i kreću se od osobnih problema (osveta, ljubomora ili neki oblik mržnje na rasnoj/vjerskoj razini), političkih motiva (napadi koji su politički motivirani mogu se proširiti i na organizacije koje napadač percipira kao povezane s ideologijom protiv koje se bori; na primjer, agencija koja proizvodi propagandni materijal u kontrastu s naklonostima napadača može postati cilj terorističkog čina, iako ona u stvarnosti ne dijeli ideologiju sa svojim klijentom), pa do „običnog“ kriminala, koji uključuje iznudu, ucjenu, ili komercijalnu sabotažu. Osoba koja je zadužena za sigurnost firme ili organizacije treba napraviti analizu izloženosti riziku u odnosu na navedene i srodne čimbenike.

Učinci opasnih pošiljaka uključuju one očite, poput povreda i smrti, ali uključuju i specifične psihološke efekte na ostale uposlenike koji nisu izravno bili zahvaćeni neposrednim posljedicama, budući da izazivaju svijest o ranjivosti i osjećaj nesigurnosti koji zasigurno utječe na njihov rad i ponašanje. Također, incident vezan uz opasnu pošiljku privlači pažnju javnosti što može rezultirati negativnim publicitetom.

 

Procedure rukovanja pošiljkama

 

Ukoliko se radi i firmi ili drugoj organizaciji koja ima realnih razloga sumnjati na rizik napada, prva razina obrane jest uvođenje standardnih procedura rukovanja sa svom pristiglom poštom, poštanskim pošiljkama i dostavama. Na taj se način u samom početku povećava mogućnost ranog otkrivanja opasne pošiljke; u najgorem slučaju, te mjere koriste za ograničavanje opsega štete u slučaju eventualnog napada.

Preporučeno je imati točno određeno osoblje zaduženo za rukovanje poštom, te se koncentrirati na njihovu edukaciju. Tako će se postići bolji rezultati od situacije u kojoj poštom rukuje prva osoba kojoj ona dođe u ruke. Također, spomenuto osoblje na taj način brže stječe iskustvo, pa je samim time veća vjerojatnost da će opaziti nešto što odskače od uobičajenog. Konzumacija jela, pića ili cigareta oko pošte treba biti zabranjena. Poželjno je da osoblje ima na raspolaganju medicinske rukavice za jednokratnu upotrebu, posebice ako se radi o organizacijama koje primaju veliku količinu poštanskih pošiljaka. U blizini treba biti set plastičnih vrećica različitih veličina sa hermetičkim zatvaranjem. Kad god je to moguće, poštanske pošiljke trebale bi se otvarati u zasebnom, kontroliranom prostoru, odvojenom od drugih uposlenika. Na taj se način posljedice eventualnog incidenta mogu najbolje ograničiti.

Pošta se treba otvarati na tvrdoj površini kao što je pult ili stol. Poželjno je smjestiti prostor za otvaranje pošiljaka što dalje od instalacija za klimu, grijanje ili ventilaciju. Pošiljke se ne smiju otvarati preblizu tijelu, a posebice ne blizu glave.

 

Kako prepoznati opasnu pošiljku

 

Osim samog otvaranja, ne postoji siguran način određivanja je li određena pošiljka poslana poštom ili dostavom opasna ili ne, te u kojoj mjeri. Ipak, postoji određeni niz indikatora koji sugeriraju da s pošiljkom nešto nije „kako treba“. Svo osoblje unutar firme ili organizacije koje dolazi u izravan dodir s poštom trebao bi biti upoznat s tim indikatorima kako bi se poboljšala vjerojatnost ranog otkrivanja opasnosti. To nije toliko zahtjevan poduhvat kako bi se moglo činiti, budući da su većina indikatora logični te se, kada se jednom obrazlože, vrlo lako pamte. U pokušaju da uspostavimo povoljnu ravnotežu između kontrole rizika i dodatnih procedura koje opterećuju osoblje, navest ćemo neke pokazatelje koji bi definitivno trebali izazvati povećanu razinu opreza.

- nepravilnosti bilo koje vrste vezane uz adresiranje, uključujući i povratnu adresu. To se odnosi na pogreške u pisanju imena i/ili titule odnosno položaja primatelja unutar firme ili organizacije, kao i navođenje titule ali ne i osobnog imena primatelja. Ime i adresa primatelja pisana rukom također može biti znak za oprez ukoliko se pošiljka pokušava predstaviti kao poslovna. Krivudava slova na koverti mogu značiti da je pošiljatelj pisao adresu nakon što je spremio eksplozivni uređaj u kovertu (zbog neravne površine). Treba paziti i na odsustvo povratne adrese, odnosno na to je li osoba ili organizacija navedena kao pošiljatelj poznata primatelju.

- oznake poput „povjerljivo“ ili „osobno“. Pošiljatelj opasne pošiljke može igrati na očekivane psihološke barijere uposlenika koji će oklijevati pomnije pregledati pošiljku adresiranu na nekoga na višem stupnju hijerarhije zbog straha da ne bude optužen za narušavanje privatnosti ili povjerljivosti informacija. Omotnica također može biti osigurana od otvaranja pretjeranom količinom ljepljive trake ili materijala slične namjene, čime se obeshrabruje otvaranje od strane osobe kojoj pošiljka nije izravno namijenjena. Ukoliko se radi o pošiljci poslanoj poštom a ne izravnom dostavom, česta je uporaba pretjerano velike količine poštanskih maraka kako bi se osiguralo izbjegavanje vraćanja pošiljke.

- fizičke osobine pošiljke. Na svojoj bazičnoj razini, bomba se sastoji od izvora energije (obično baterije), upaljača te eksplozivnog ili zapaljivog punjenja. Iako je navedene komponente moguće u velikoj mjeri smanjiti po pitanju njihovih protežnosti, postoje dimenzije ispod kojih je teško ići, posebice ako se radi o napravi ilegalne, „kućne“ izrade za razliku od onih koje su u stanju producirati službene organizacije. Te komponente mogu ostaviti indikatore vidljive i bez otvaranja pakovanja. Baterije mogu procuriti kroz omot. Težina samog pakovanja često će biti neproporcionalno velika, i često neravnomjerno raspoređena. Vidljive žice također su znak za oprez, kao i mrlje od ulja ili sličnih supstanci. Ako se radi o opasnosti kemijske ili biološke naravi, unutar omotnice će se moći osjetiti pjeskovita, tekuća ili želatinasta struktura. 

- pošiljka je dostavljena od strane privatne osobe, za razliku od poštara ili kurira dostavne službe. To je češće slučaj kada je sam napadač neuravnotežena osoba pokretana osobnim motivima. Osoblje koje zaprima pošiljku uvijek bi trebalo zatražiti identifikaciju dostavljača.

- postoje mnogo detalja na koje bi se moglo obraćati pažnju, i oni postaju relevantni ako se radi o situacijama s povećanim rizikom, ili o metama visoke vrijednosti. Na tržištu je dostupan niz uređaja koji pomažu pri detekciji prisutnosti eksploziva ili agresivnih kemikalija, no postupci njihove primjene nalaze se van opsega ovog članka, budući da će u njih investirati samo firme i organizacije koje imaju izuzetno razvijenu sigurnosnu svijest. Takvi uređaju zahtijevaju i posebnu obuku osoblja za rukovanje njima, a na takve se mjere odlučuju samo potencijalne mete visoke vrijednosti. Kada se radi o firmama ili organizacijama za koje je relativno malo vjerojatno da budu mete takvih napada, mora se uzeti u obzir balansiranje sigurnosti u odnosu na opterećenost uposlenika koji se brinu o zaprimanju pošiljaka i njihove sposobnosti. Gore navedeni indikatori zadovoljit će potrebe većine organizacija u standardnim okolnostima. Pretjerana paranoja i dizanje uzbune oko svake sitnice kontraproduktivno je za poslovanje. Opsežnost edukacije i temeljitost procedura treba biti proporcionalna s realnom situacijom. Važno je da se osoblje upozori na mogućnost ugrožavanja sigurnosti opasnim pošiljkama, te da se potakne svijest koja će obraćati pažnju na elemente koji odskaču od uobičajenog.

 

Postupak u slučaju otkrivanja opasne pošiljke

 

Zbog relativne nepredvidivosti vremena isporuke poslane pošiljke, sadržaj opasne pošiljke gotovo uvijek će biti podešen da se aktivira prilikom otvaranja, za razliku od upotrebe uređaja s vremenskom aktivacijom. Tim se pristupom povećava i vjerojatnost da će se naprava nalaziti upravo u rukama osobe koja predstavlja metu napada u trenutku aktivacije. Ta karakteristika predstavlja „sreću u nesreći“, budući da pruža dulji vremenski period za reakciju nakon detekcije. Kada je uklonjen element vremenskog pritiska, osoblje može staloženije razmišljati i poduzeti prave korake u smjeru prevencije aktivacije uređaja.

Ako mislite da neotvorena omotnica ili paket predstavlja opasnost, treba poduzeti sljedeće korake:

- ukoliko do tog trenutka niste nosili rukavice, sada je vrijeme da ih stavite.

- ako sumnjate na kemijsku ili biološku opasnost, sumnjivu pošiljku položite u plastičnu vrećicu i hermetički ju zatvorite.

- nipošto nemojte otvarati sumnjivu pošiljku, čak niti da „samo malo zavirite“; u većini slučajeva, upravo čin otvaranja pakovanja dovodi do aktivacije uređaja unutar pošiljke.

- nemojte pokušati neutralizirati uređaj tako što ćete ga uroniti u vodu. Taj postupak utječe na stanje pakovanja i mogao bi dovesti do aktivacije uređaja.

- nemojte stavljati pošiljku u kutiju ili sličan spremnik, naročito ne u onaj koji se zaključava. Tim postupkom otežavate posao profesionalcima koji će doći na vaš poziv; također, u slučaju eksplozije, povećavate rizik povreda letećim komadima spremnika.

- izbjegavajte bilo kakvo daljnje rukovanje pošiljkom osim ako je to apsolutno nužno. Zato je važno da se pošta u startu pregledava na pogodnoj lokaciji; nikako ne želite prenositi pošiljku kroz urede pune uposlenika.

- ispraznite područje neposredno oko pošiljke i osigurajte se da ju nitko dira. Nemojte dizati paniku prije reda i započeti s evakuacijom cijelog kata ili objekta.

- nemojte dopustiti da se ljudi okupljaju oko sumnjivog predmeta kako bi dali svoje mišljenje o situaciji. Kada ste do zadovoljavajuće razine educirali osoblje koje rukuje poštom, trebate imati povjerenja u njihovu prosudbu i iskustvo. Ni u kojem trenutku ne postoji potreba da se u blizini opasnog predmeta nalazi više od jedne osobe, naročito ako se ne radi o stručnjacima za eksplozive ili opasne kemijske ili biološke tvari. Ako se sumnja na kemijsku ili biološku opasnost koja je već ispustila dio svojeg sadržaja, veći broj prisutnih osoba povećava rizik od kontaminacije.

- kontaktirajte policiju i budite spremni detaljno i jasno odgovoriti na njihova pitanja u vezi s pošiljkom; iz tog razloga važno je dobro i objektivno promotriti sumnjivu pošiljku.

- temeljito operite ruke; kada stigne specijalistički tim, dobit ćete upute za daljnje postupke.

 

Na kraju

 

Kao i kod svih prijetnji vezanih za sigurnost, spektar mogućih metoda kojima se na njih odgovara je širok i uvjetovan mnoštvom čimbenika, koji se kreću od procjene rizika do (najčešće) spremnosti na ulaganje u sredstva, osoblje i obuku. Iako bi osobe koje se bave temom sigurnosti voljele vidjeti striktne i profesionalne procedure i primjene tih procedura u svakom trenutku, u većini komercijalnih organizacija morat će se napraviti određeni kompromisi u odnosu na spomenute čimbenike. U najmanju ruku, osoblje koje dolazi u dodir s poštanskim i kurirskim pošiljkama trebalo bi biti upoznato s postupcima preventive i reakcije iznesenim u ovom članku, a koji predstavljaju najosnovniju razinu zaštite koja ne zahtijeva posebnu obuku niti ulaganja. Kao što je to često slučaj, i ovdje čak i maleni napredak u podizanju svijesti može dovesti do velikih pozitivnih pomaka u sigurnosti.