|
POKUŠAJ
biti
OVDJE i SADA
Kada bismo čovjeku današnjice postavili pitanje, koje glasi: ''Da li si ti prisutan ovdje, i u ovom sadašnjem trenutku?''; kod njega bismo izazvali čuđenje ili blago ironičan smijeh jer, on je ubijeđen da je to možda ono što i najbolje umije, ono što je tako lahko, jednostavno... pa je sporno i raspravljati na takve teme. A da li ljudi uistinu umiju biti OVDJE i SADA? Obzirom na sve moguće reakcije koje možete izazvati kod ljudi sa takvim pitanjem, bolje da se i ne upuštate u polemiku. Ima jedna lijepa narodna izreka koja kaže: ''Ne diraj lava dok spava.'' Uostalom, ključna stvar i nije gdje su oni / i drugi , nego – gdje ste vi?
Ovaj članak ima u cilju objasniti psihičko (i duhovno) stanje 90% populacije, koje nikako ne ide u prilog tačnosti onoga što ljudi misle kada kažu da su prisutni, da su ovdje i sada; da ne govorimo o neistinosti i upitnosti brojnih izjava i postupaka koje proizilaze iz te ''uspavanosti'' i nepoznavanja sebe. Zbog lakše preglednosti i prezentacije sadržaja, cilj je realiziran kroz odgovore na ključna pitanja:
1. Šta to znači biti OVDJE i SADA?;
2. Koje su prepreke na putu do OVDJE i SADA?
3. Kako postići prisutnost i doživljaj ovog ovdje - sadašnjeg trenutka?
4. Koliko je to Prisustvo značajno za fizičko, psihičko i socijalno blagostanje?;
.jpg)
Šta znači biti OVDJE i SADA?
Gotovo svi mentalno zdravi ljudi mogu ostvariti prostorno-vremensku orjentiranost, i odgovoriti na pitanja: Gdje se nalaze? Koliko je sati? Koliko imaju godina?... ali to nije dokaz o njihovom doživljaju ovog ovdje i sada, niti dokaz o doživljaju samog sebe u realnosti. Ukoliko i vi znate ko ste, gdje ste, kamo idete i kojem ste vremenu, i sve ono što običan čovjek podrazumijeva pod 'sada'; ali ne znate, niti vas interesiraju odgovori na pitanja: Ko sam ja uistinu? Gdje moj um luta dok govorim sa ljudima?...; nema potrebe ni da se brinete jer, sa stanovišta zvanične psihologije, vi ste, kako bi oni rekli - sasvim OK.
Prolazio jedan čovjek pored ludnice. On upita jednog od bolesnika
koji je virio kroz prozor: „Koliko vas ludaka ima unutra?“
Ludak, odmjeri čovjeka od glave do pete, te mu odgovori:
„Zašto ti nas lijepo ne ostaviš na miru?
Reci mi, koliko vas normalnih ima tamo napolju?
(sufijska priča)
Naše sadašnje stanje svijesti nije istinska budnost. Od samog rođenja, mi ''spavamo'' i sami možemo primjetiti posljedice takvog stanja: vrijeme nam prebrzo prolazi, živimo u okovima svojih strahova i želja, i iz njih proizašlih shvatanja o sebi i drugima. Poznavaoci i praktičari transpersonalne psihologije u šali običavaju reći kako je današnji svijet daleko od onog što se smatra psihičkim zdravljem, ali hodamo i šetamo se slobodno jer ne postoji dovoljno velika ustanova (duševna bolnica) gdje bi nas se sve smjestilo.
Biti ovdje i sada, znači biti prisutan sa svim razinama svoje ličnosti (tijelo, razum, Duh) u određenom trenutku. Šta to znači? Dok čitate ovaj članak, vi ste, razumljivo, prisutni tijelom i jednim dijelom svojih intelektualnih funkcija; ali, - sa čime se zabavlja preostali dio uma? I koliko ste vi, tačno, prisutni Duhom? To su pitanja koja zahtjevaju duže promišljanje i vježbe samoposmatranja, i o tome ćemo kasnije.
Sada i ovdje, - zamislite da su se sva iskustva i sjećanja istopila (i prošlost je nestala), a zatim izbrišite iz glave sve svoje planove, želje, ambicije... (i oslobodite se pritiska budućnosti). Ukoliko uspijete bar na kratko izbrisati prošlost i budućnost, kao dva najveća paravana koja vam skrivaju vaše S-A-D-A, i koji nisu ništa drugo do ILUZIJA koja vas ograničava jer vam neprestano isisava energiju...; osjetit ćete MIR i unutrašnju slobodu, što će se najprije odraziti na vaše disanje i opažaj vašeg disanja. Ljudi skoro nikada ne osjete taj dah koji struji dišnim organima i njiše njihove grudi. Mnogi će reći: ''Kao da je bitno da posmatram disanje, k'o da ja imam vremena za te gluposti?'' Tako, ima i jedna priča o drvosječi koji je sjekao šumu i kada su mu sugerirali da naoštri sjekiru jer je skroz tupa, ljutito je rekao: ''Daj, nemam ja vremena... vidiš koliko me posla čeka''. Prava istina je da vi i svi mi uvijek imamo vremena, ali često nemamo MIRA, tj. nemir uma je taj koji nas ograničava. U slučaju pomenutog disanja, niko ne kaže da posmatrate disanje, nego - da dišete! Većina ljudi nije svjesna da ne diše, nego se poput davljenika bori za vazduh; druga skupina se sasvim dobro zabavlja svojim planovima ili sjećanjima koja su uvijek prisutna i žive na jednoj od razina (svjesno, podsvjesno, nesvjesno) pa tako i ne osjete da ne dišu nego kao da ''fućkaju'' zrak, - dišući vrlo plitko i neadekvatno. Ukoliko uspijete biti fokusirani na OVDJE i SADA, osim disanja, kojeg postajete svjesni (i koje vam prija jer vas dodatno umiruje), osjetićete i tišinu oko sebe, i to neće biti obična i svakodnevna tišina (kao odsutnost riječi i zvukova), nego nešto što sobom nosi snagu i energiju da vas dodatno prožme i ''ustabili'' u ljepoti sadašnjeg trenutka.
Dakle, biti OVDJE i SADA znači biti u dodiru sa sadašnjim trenutkom (tijelom, umom, Duhom). Svaki opis tog doživljaja je manjkav dok ga sami ne osjetite. U međuvremenu, dok se to ne desi, i dok ne osjetite sve blagodati ovog S-A-D-A, uvijek imajte na umu bar prepreke koje vas odvlače od tog cilja. Doživljaj S-A-D-A se i ne može pojasniti rječima, baš kao i ljubav; ali uvijek možemo objasniti šta to nije ljubav, i šta to nije sadašnji trenutak.
Prepreke do OVDJE i SADA
UM (intelekt, razum) je komponenta naše ličnosti koja se formira i razvija još od rođenja i sadrži sve ono što smo naučili (svjesno ili nesvjesno) i nosili sobom kroz život: iskustva iz porodice i najbliže socijalne sredine (komšije, vršnjaci), nesvjesne identifikacije sa nekim članova uže ili šire socijalne sredine, uticaj kulture, medija i odgojno-obrazovnog sistema. Naš razum je i previše toga ''apsorbovao'' u sebe, i stalno ''apsorbuje''... tako da ga možemo posmatrati kao jedan PROGRAM koji se stalno dopunjuje novim ''pričicama'', i nemoguće je u kratkim crtama navoditi i objašnjavati sve dubine njegovog ''poigravanja'' s nama. Kažem ''poigravanje'' jer, mi ne upravljamo našim umom, nego on nama; i evo jedan mali primjer: pokušajte da sebi nametnete nešto novo i drugačije, nešto što nije u skladiu sa vašim navikama i već posloženim sličicama i pričicama u vašoj glavi, - i osjetićete otpor. Ljudi koji imaju problem ovisnosti bilo koje vrste (pušenje, prejedanje, ovisnost o karijeri, ljudima, ugledu...) najbolje znaju kao je teško pobijediti sopstveni UM koji će uvijek imati dobre izgovore da vas omete u promjenama stila života, i tada su mu omiljene izjave ovakve: ''Od sutra ću (to pokušati)'', ili ''Pa to mi je sve u životu... (neki porok), ili kaže: Ma hajde, hvala Bogu pa sam živ i zdrav, mnogi umiru, i šta fali ako sam gojazan; zdravlje i ide na usta'', ili ''Ma daj, kako drugi to rade...'' i sl.
Osim toga što ne voli promjene i novo, um se neprestano ''oglašava'' kroz ''glasove'' koje doživljavate kao svoje misli; i nažalost, vas niko ne može ubijediti da to nisu vaše misli 1] jer ste se u potpunosti izjednačili s tim brbljivim umom koji se brzinom svjetla okreće (poput gramofonske ploče) u vašoj glavi.
UM, sa kojim se poistovjećujemo i smatramo ga pogrešno našim JA, - najveća je prepreka u spoznaji naše suštine i najveća prepreka koja nas dijeli od našeg SADA. UM je, zapravo, lažno ili iluzorno ''ja'' koje živi od sjećanja na PROŠLOST i planova (ili briga) za BUDUĆNOST. On ne podnosi OVDJE i SADA, već mora uvijek da bude ''tamo'' i ''negdje'' i pun je argumenata da dokaže kako je upravu. To mu je omiljena igra u koju se uvijek uživljava sa strašću – uvijek će dokazati kako je upravu, jer se tako hrani i produžava iluziju o svom postojanju. Osim stalnog bježanja od S-A-D-A i ''borbe'' za svoje stavove, um koristi i druge strategije u svom djelovanju[2]: prigovaranje i negodovanje, žaljenje, poređenje sa drugima, igranje uloga (česta je uloga žrtve, dobročinitelja, misionara, ili osoba voli dokazivati kako je ''drugačija'' nego svi ostali), želja za uspjehom (superiornošću), strah od neuspjeha (i inferiornosti), i sl.
Ukoliko se vaše ''iluzorno ja'' već uveliko ''raspjevalo'' i ojačalo, vjerovatno ćete sada i vi osjetiti taj glasić u vama koji kaže: ''Pa... ja moram misliti na budućnost, ja moram brinuti, planirati; ja imam djecu (!) i ne mogu tek tako da ne mislim, i ne brinem...'' Odgovor: Vi trebate misliti na budućnost, ali ne na način kako to pretežito činite. Evo jedan primjer: Muškarac koji ima sasvim dobra novčana primanja može početi razmišljati o pokretanju samostalnog posla kako bi dodatno uvećao svoj doprinos porodici. Dok ne preduzme prvi korak u svojoj nakani, vjerovatno će veći dio svog vremena imati oscilacije nekoliko vrsta misli: ''To će biti sjajan i uspješan potez u mom životu...'' (želja za superiornošću), ''A šta AKO, ILI...'' (strah od inferiornosti), ''Najbolje da sjedim s mirom i uživam u životu...'' (racionalizacija), ''Kada je onaj mogao, zašto ne bih ja...'' (poređenje sa drugima), ''Ne želim biti kao onaj koji je mogao...'' (poređenje, i strah od inferiornosti), ''Zašto ne bih bio kao onaj...'' (poređenje, želja za uspjehom). Itd.
Taj čovjek će sigurno jednom i uraditi ono što je naumio, ali će duže vrijeme da se muči sa svojim ''iluzornim ja'' koje je nakupilo i pozitivnih i negativnih misaono-emocionalnih obrazaca i oglašava se kroz više suprostavljenih glasova. I nije problem što će ON da se muči, nego će da verbalno ili neverbalno da muči i sve oko sebe. Mnogo je ovakvih i sličnih primjera. Za 90% ljudi budućnost počinje i nekoliko godina prije nego zakorače u tu ''budućnost''.
Osim budućnosti, ljudi su skoro uvijek obuzeti ''pričama'' koje su se davno završile. Upitno je – da li su se i dogodile na način kako su to oni opazili i sebi protumačili. Slijedeći primjer može ilustrovati kako prošlost za vas nikad ne umire: Studenti su uradili test na nekom predmetu. Izlaze vani i pola sata ispred fakulteta raspravljaju o onome što su napisali... Odlaze kući i opet razmišljaju... (pogotovo oni sa jakim ''iluzornim ja'' koje žudi za superiornošću u sredini) kalkulišu broj svojih tačnih i netačnih odgovora. Ponekad su takve misli jako neprimjetne i vibriraju na jako dubokim razinama nesvjesnog. Dakle, za 80% studenata, ispit ne traje 45 min. nego po nekoliko dana (dok ne vide rezultate). Za većinu njih se veliki broj ispita još uvijek nije završio i još uvijek traje kroz pričice: ''Isto smo uradili, a ja imao manje bodova; ... I ja baš izvukao na usmenom ono pitanje... Ja sam sve ispite položio na vrijeme... '' itd. Imala sam priliku sresti veliki broj ljudi (prijatelji, komšije, poznanici, profesori) koji i u poznim godinama tako živopisno opisuju svoja školska i studentska iskustva; i u najvećem dijelu pričica oni su bili nešto jako, jako posebno. Izvjesna doza skromnosti ne dozvoljava da kažu: ''Ja sam stvarno čudo'', ali je posve razumljivo da takve zaključke žele ostaviti nama i svima koji ih slušaju.
Veliki broj ljudi, ukoliko ne govori o tom periodu (škola, ispiti) onda povremeno ima snove; što opet ide u prilog postojanja života koji bez našeg znanja živi u nama i povremeno želi van – bar kroz noćne snove. Mnogi ljudi i 30 godina nakon škole pričaju o snovima... Ukoliko ste iskreni prema sebi, i s vama je isto tako. Ovdje je malo više prostora posvećeno školi, ali - tako je i sa svim drugim stvarima u životu, tj. mnoge priče se nikad ne završavaju.
Osim lutanja po prošlosti i budućnosti, stalnog prigovaranja, negodovanja, borbe za svoje mišljenje i ugled, strategiju djelovanja Ega, možemo objasniti i kroz koncept odbrambenih mehanizama ega, čiji pojam i objašnjenje potiče još od Freuda.[3] Naime, najveća zasluga Freuda u historiji psihologije i jeste ta što je pojmu NESVJESNO dao znanstvene koncepte i ukazao na nesvjesno formirane mehanizme odbrane Ega. Zbog stalnog prisustva u našem funkcioniranju, mehanizmi odbrane ega zahtjevaju uistinu jednu veću i zasebnu temu. Sada i ovdje, kratko će biti objašnjeni mehanizmi odbrane koji se najčešće pominju kroz psihološku literaturu:
- Represija (potiskivanje neugodnih i društveno nepoželjnih iskustava, misli, osjećanja);
- Negacija stvarnosti (nesvjesno zanemarivanje realnosti i stvarnih dešavanja; i potenciranje neke svoje priče i mišljenja);
- Projekcija (nesvjesno pripisivanje sopstvenih osobina, misli, emocija... drugima i okolini; tako da čovjek ne gleda nego se samo ''ogleda''),
- Racionalizacija (nesvjesni izgovori i opravdanja za sebe i svoje postupke);
- Reaktivna formacija (nesvjesno formirano ponašanje koje je suprotno stvarnom stanju osobe; reaktivna formacija može biti i svjesna i najbliža je onome što zovemo dvoličnost ili licemjerstvo);
- Kompenzacija (nesvjesna zamjena ciljeva; osoba koja ne može uspjeti na putu do jednog cilja, bira drugi cilj da bi osjetila zadovoljstvo i ispunjenje);
- Premještanje uloga (ljudi koji su isfrustrirani, nezadovljni... svoje negativne emocije ispoljavaju na objekte i ljude koji im uopšte nisu krivi);
- Sublimacija (ljudi se kroz fizičku aktivnost i kreativni rad oslobađaju nagomilane napetosti i tenzija). itd.;
P u t do OVDJE i SADA
Doživljaj sadašnjeg trenutka ne vodi samo psihičkom blagostanju i prevenciji stresa, nego se povoljno odražava i na našu okolinu, a i na budućnost. Dakle, čim ste ostvarili S-A-D-A, vi ste već stvorili i uvjete za ljepšu budućnost. Ipak, mnogi ljudi ne mogu umiriti um i prestati sa mislima. Za početak, nemojte ni pokušavati; samo pustite... i radite ono što UM ne voli:
- Fokus na ovdje i sada, najlakše je ostvariti nekim radom gdje je potrebna veća prisutnost pažnje: heklanje, pletenje, fizički rad u prirodi i oko cvijeća, kućanski poslovi (pranje suđa, spremanje jela, slaganje i pospremanje vaših ormara). Nakon svakog fizičkog rada osjećaćete se ljepše iz više razloga: sublimiranje nagomilane tenzije kroz fizičku aktivnost, tišina uma koja će nastupiti čim se predate poslu, - i samim tim ostvarenje stanja koje se zove ovdje i sada. Studenti koji spremaju ispite (naročito kampanjci koji sve ostavljaju za poslednje dane) mogu do ovakvog stanja doći u pauzama nakon učenja jer, oni svoj um zamore materijom koju uče, ona je sve ono što ih zanima tih nekoliko dana. Ukoliko su dobro organizirani i motivirani da to nauče za kratki period, u pauzama nakon učenja mogu osjetiti odsustvo bilo kakvog ''glasa'', ili stanje kada izgleda da um i ne postoji. Takvo stanje svako od nas ima često i bez učenja, samo što ne obraćate pažnju na sebe pa ga i ne primjetite mnogo. To je onaj osjećaj kada se nešto zamislite... i djelujete odsutno (pogled zamagljen) ali ni o čemu ne razmišljate - potpuno odsustvo misli. Čini se da naš um sam nekad tako napravi presjek kad se zamori; i eto, to je jedno spontano nastalo stanje meditacije i nekoliko sekundi vašeg S-A-D-A.
- Um možete zamoriti i unijeti u njega tišinu i tako što ćete koristiti brojanicu ili tespih. Religiozni znaju da je to lanac sa bobama ili zrnima koji se pri molitvi drži u ruci i na svako zrno se izgovara određena riječ ili molitva. Pokušajte tako... ali oprez! Vaš cilj je postići S-A-D-A, i u vašoj molitvi ne smije biti bilo šta vezano za prošlost i budućnost, tj. nema potrebe da se kajete a niti da tražite nešto. U knjizi ''Damari'', Mello pominje 4 stadija molitve: 1. Ja govorim - ti slušaš; 2. Ti govoriš - ja slušam; 3. Ja slušam - ti slušaš; 4. Niko ne govori, niko ne sluša... - TIŠINA.
Ukoliko je religija vaš put do mira, onda morate dosegnuti 3 i 4 stadij molitve, tj. postići takvo unutarnje stanje kada vam ništa ne treba. Osho kaže da se prilikom onog što većina ljudi zove molitvom naše riječi dižu ka Bogu, ali kada postignemo S-A-D-A, - tada On sam silazi k nama. Prema tome, ostvariti S-A-D-A, - znači ostvariti božansko u sebi i oko sebe.
O značaju ovog S-A-D-A pri molitvi, koja samo u takvim slučajevima može biti shvaćena kao meditacija, govori i Gregg Braden. Naime, on pominje da se pri tome ostvaruje ''Efekt Izaija'' i tako omogućavamo dotok i protok pozitivne energije kroz svoj život. Cijeli proces je teže objasniti u kratkim crtama jer povlači za sobom niz potrebnih objašnjenja i spoznaja iz oblasti psihofizike.
Značaj OVDJE i SADA se ne pominje samo kroz djela novijih autora, vizionara i transpersonalnih psihologa. O tome nam najprije govore sve Božije Knjige, i sve duhovne tradicije (bez obzira da li su religijske ili nereligijske). Važnost ovog OVDJE i SADA je istaknuta i u djelima humanističke psihološke orjentacije (Allport, Maslow, Rogers). Za populariziranje sadašnjeg trenutka u današnjici, najzaslužnijim se smatra Ekart TOL kojeg je W. Oprah u svom popularnom show-u nazvala ''Otac sadašnjeg trenutka''.
- Ukoliko niste religiozni, imate sopstvene prste, koje možete koristiti za brojanje i izgovaranje pozitivnih samoafirmacija, npr.: sve je u redu (bilo koja riječ koja na vas djeluje pozitivno, umirujuće, a koja je povezana sa sadašnjim trenutkom). Ruke su vrlo moćno sredstvo u postizanju S-A-D-A i stanja meditacije. Kada bi malo više posmatrali sebe (a manje druge), vidjeli biste kako vaše ruke često koristite da se psihički ustabilite i adaptirate na sadašnji trenutak (ruka na ruci, zapleteni prsti, prekrštene ruke, ispruženi dlanovi, prsti sklopljeni u pesnice... i sl.). U ezoteriji, postoji skup ili kolekcija ovakvih pokreta ruku koji se ciljano koriste za postizanje željenog psihofizičkog stanja, a zovu se MUDRE[4]. Tačnije, - postoji shvatanje da ciljanim pritiskom određenih dijelova šake, potičemo bolji protok naše životne energije.
- Svijest o potrebi da ravnomjerno dišete, je već pola koraka do vašeg sadašnjeg trenutka. Ukoliko ste zamorili um, kako je opisano pod stavkom br.1, disanje se spontano uspostavlja samo od sebe, ravnomjerno... dubinom i frekvencijom koja vašem tijelu optimalno odgovara. Ako niste zamorili um, već želite smirenost i fokus na S-A-D-A postići samo vježbama disanja, onda radite ovako: prilikom disanja pratite kretanje grudnog koša i abdomena. Pokušaj osjetiti ili vizualizirati sebi taj zrak koji struji dišnim sistemom. Ne obraćajte pažnju na misli... Um će kad-tad odustati od ''brbljanja'' jer on ne podnosi S-A-D-A, a vi disanjem i fokusom svijesti na svoje tijelo koje je ovdje i sada, ostavljate um bez podrške. Dakle, ignorišite glasove svoga uma, i pobjeda je vaša. Tako je i svuda u životu – čim nešto ignorišete, automatski mu oduzimate snagu protiv vas. Mnoge stvari i ljudi nam škode samo zato što im poklanjamo pažnju i dajemo im važnost.
Kad god se sjetite, odradite vježbu disanja. Nosite sa sobom nešto što će vas podsjećati na disanje, svjesnost o sebi i na S-A-D-A, npr.: prsten, neki broš, i sl. Također, nemojte se opterećavati onim što vidite na TV-u, i po kojekakvim knjigama, časopisima, blogovima, vezano za vježbe disanja i bilo kakve meditativne tehnike. Ljudi su skloni da od svega naprave neku ''veliku predstavu'' i sve zakomplikuju. Za psihičko zdravlje vam nije potrebno neko posebno oblačenje, posebne poze, mumljanje, akrobacije u ''bijelim pidžamicama'', nekoliko knjiga o uputstvima i tehnikama...; nego samo vaša volja za promjenom i fokus na S-A-D-A. Kad-god se oslobodite misli o prošlosti, budućnosti... -vaš organizam počinje ravnomjerno da diše. Ovom prilikom, cilj nije potcjenjivati radove i vrijednost ostalih metoda ali, vaš prvi korak je S-A-D-A; i tek kad njega postignete i ostvarite kontakt sa svojom suštinom, vi ćete sami znati koji metod bi vam još dobrodošao za napredak u sopstvenom razvoju. Lutati od knjige do knjige i tražiti ''čudo'' je samo još jedna varka vašeg uma koji voli da odgađa promjene, ili očekuje da neko drugi nešto uradi za njega, voli da čeka, odlaže... i čeka (um ili ''iluzorno ja'' uživa u čekanju) i sl. Bez S-A-D-A, nema i ne može biti bilo kakvog početka niti protoka energije u vama i vašem životu; a da bi energija dobila kanal, ona želi S-A-D-A.
- Ukoliko se želite u potpunosti posvetiti promjenama, tu je i samoposmatranje – koje se opet može primjenjivati općenito ili slijedeći neke posebne sheme. Za vas, i za početak, S-A-D-A, nije toliko važno da se zavlačite u sebe i pokušavate raščlanjivati ono što ste godinama sa trudom i mukom sakupili, nego posmatrajte sve općenito. Posmatranje treba biti uvijek prisutno čak i ako ne želite bilo šta radikalno mijenjati: pratite svoje pokrete, slušajte glas, govorite samo kad uistinu morate (to je prilika da se čujete); evo i jedan mali experiment: snimite svoj glas i slušajte se... Koliko vam je sopstveni glas neobičan? Imam prijateljicu koju su slučajno snimili jedne prilike, i poslije je govorila kad je čula snimak: ''Nije moguće da je ovo moj glas... Joj kako pričam...''. Djevojka se baš opteretila. Previše je ovakvih primjera i izjava oko nas. Ljudi se baš negativno iznenade kada čuju sebe. Zanimljivo da 30 i više godina nikad ne obratimo pažnju na sopstvenu boju glasa, dijalekt, akcenat, elokventnost... – da ne govorimo o nebulozama koje svakodnevno izgovaramo i još očekujemo pažnju.
Pokušajte posmatrati sami sebe: vaše riječi, postupke, iskustva... uzmite i papir ako vam je teško pratiti tok i prirodu svojih iskustava. Samoposmatranje je nešto što vam pomaže da uočite problem. Ukoliko prvi put čitate ovakve tekstove, onda je uočavanje problema, prvi korak ka ''buđenju'' iz svakodnevnih snova. Dajte sebi 1-2 dana (ako treba) da posložite priču o sebi, ali bez imalo subjektivnosti i bilo kakvog suđenja. Zamislite da se to dešava nekoj drugoj osobi, i vaše nije da hvalite i kudite, nego da posmatrate život te osobe. Ne smijete ništa ocjenjivati, samo posmatrajte. Zapazite ključne probleme i zbog čega su nastajali? Uočavate li ponavljanje nekih situacija ili problema? Pokušajte objektivno objasniti ta ponavljanja bez ikakvog suđenja, kritikovanja (ni sebe, niti drugih).
Nastaviće se...
Autor članka: Senada Brčaninović,
dipl. pedagog i psiholog
Bilješke
[1] ''Ispiranje mozga'' se zasniva upravo na pojavi kada usvojite neko mišljenje iz okoline koje nije vaše, i poistovijetite se s njim. Kasnije ćete biti spremni i umrijeti za to mišljenje. Mnoge vođe, političari, mediji, imaju jaku moć sugestije i sposobnost da vam ''ugrade'' neko mišljenje, stav... i sl.
[2] O djelovanju uma (ilozorno ja) ili iluzijama koje prate ljudski rod moguće je više pronaću u sljedećim djelima: Ekart TOL (''Nova zemlja''; ''Govor tišine'', ''Moć sadašnjeg trenutka u praksi''; Mello de A. (''Svjesnost'', ''Minuta besmisla'', ''Meditacije ljubavi''; Wilcox, L. ''Sufizam i psihologija'', itd.
[3] Po Freudu, čovjek je uglavnom nesvjesno biće. Svijest je samo mali kamičak ili 1/10 ukupnog psihičkog života. Ličnost se po Freudu sastoji iz 3 dijela: ID-nagoni, potisnute želje, sjećanja; Superego-skup usvojenih moralnih normi i pravila ponašanja; Ego-reprezentativni dio ličnosti koji nastoji uspostaviti balans između ID-a i Superega, tako što se služi mehanizmima odbrane. Mehanizmi odbrane su tvorevina ID-a, a Ego ih koristi da bi se zaštitio od svega onoga što je u suprotnosti sa sadržajima ID-a i Superega, i ujedno kakako bi mirio te suprostavljene dijelove sebe.
[4] Mudre se još zovu ''Joga za ruke'', i moguće je pronaći knjige ili web. članke o svemu tome.
|
Znanost 
