Meni se čini da je shvaćanje kako čovjek ne može dostići moralni ideal pogubno. Kad bi to bila kategorija izvan čovjekova dosega, čovjek ju kao takvu ne bi mogao ni zamisliti. A ako priznajemo da je tu kategoriju savršenstva postavio Bog, onda padaju u vodu sve evolucijske teorije. I, nadalje, ako ju je postavio Bog za čovjeka kojeg je stvorio, onda Bog dobro zna do koje se visine može uspeti Njegovo stvorenje. Ne vrijeđajmo čovjekove sposobnosti spuštajući ga na razinu najgorih iz njegove vrste!

Moral, ljudsko poimanja dobrote i pravednosti, svijeta koji nas okružuje; nije ništa drugo no šarena lepeza koju širimo ispred lica i ako je ta lepeza vrlo malo rastvorena, naći ćemo dovoljno prostora za pogled prema onima koji tu lepezu nose u džepu….PiPi.

zeleni napisao:

QUOTE:
Meni se čini da je shvaćanje kako čovjek ne može dostići moralni ideal pogubno. Kad bi to bila kategorija izvan čovjekova dosega, čovjek ju kao takvu ne bi mogao ni zamisliti. A ako priznajemo da je tu kategoriju savršenstva postavio Bog, onda padaju u vodu sve evolucijske teorije. I, nadalje, ako ju je postavio Bog za čovjeka kojeg je stvorio, onda Bog dobro zna do koje se visine može uspeti Njegovo stvorenje. Ne vrijeđajmo čovjekove sposobnosti spuštajući ga na razinu najgorih iz njegove vrste!

Nije to pogubno za onoga tko je toga svjestan i tko se s time pomirio.
Većina ljudi ima iskrivljeno shvaćanje morala, iskrivljeno po mom mišljenju. Eto, s obzirom da sam u manjini, možda sam i u krivu?! Možda je i glupo tvrditi da sam ja u pravu a većina u krivu. Nema veze, ipak ću napisati što mislim, jasno, ne naturajući svoje mišljenje kao ispravno. Ako većina shvaća moralnost drukčije, onda sam, valjda, u krivu.
Većina ljudi ne primjećuje, ne želi primijetiti, ljuti se kad im se skreće pažnja na to da su im kriteriji rastezljivi, da ono što je njima očigledno nemoralno kod drugih, istovremeno previde i prešute u svom ponašanju. (Kod drugih je iver gori nego kod mene balvan.) Drugi – ponekad su to svi osim "mene", ponekad svi osim "moje" obitelji, familije, roda, nacionalnosti, rase... Pojam rastezljiv, super prilagodiv, prema potrebi!
Da, vjerujem da velika većina ljudi funkcionira tako i tužan sam zbog toga.
Tko priznaje da je "kategoriju savršenstva" postavio Bog? Vjernici, zar ne? Koji vjernici, kakvi vjernici, čiji bog? Kršćani (katolici, pravoslavci, protestanti, evangelisti, neki drugi, treći, deseti), Židovi, mormoni, amiši, muslimani (suniti ili šiiti), budisti (da ne nabrajam podvrste, podvjere). Svima njima je Bog dao drukčije upute o tome kako treba živjeti. Agnostici, ateisti?! Tko njih vodi pri određivanju toga što je moralno a što nemoralno?
Ljudi koje bih svrstao u moralne ima u svim ovim skupinama. I čine manje od jedan posto svih ljudi na svijetu, bez obzira u kojeg boga vjeruju i vjeruju li uopće u ijednog.
Ne čini drugom, bratu po ocu i/ili majci, po vjeri, po državljanstvu, po spolu, po rasi, po vrsti, po disanju (životinjama i biljkama) ono što ne želiš da tebi čine!
Amen, howgh, prijatelju!

Opet sam naišla na zanimljiv topic kojega nitko " ne obnavlja" a nije da kriza nema, poglavito kriza morala.
Osobno, zabrinuta sam devalvacijom nekih pozitivnih stvari u životu kojima bi se trebali podičiti ako ih imamo. Vječni presing svakodnevice oduzima nam ideale pa neka ljudska "proklizavanja" se pravdaju trenutkom slabosti ili srećom, da je netko ugrabio sreću jer se našao na pravom mjestu pravog trenutka.
I tu se raslojavamo i dijelimo: na one sretne koji grabe i ne one manje sretne koji se ne uspiju pomaknuti s mjesta. Nema tu velike filozofije: u ovome korumpiranom društvu, u kojem gramzljivost autoriteta postoji kao oblik moći, sva rasprava o moralu pada u vodu, jer, nemoral pojedinaca je toliko očit , da malom čovjeku preostaje samo pad